Koji su ? Di su ? Zašto su ?
Koji su – Jarnjak, Markač, Norac, Laušić, …
Di su – U Hrvatskoj (uz izuzetak jednog koji je u Haagu, i u kontekstu najnovijeg razvoja situacije, nadam se da će tamo duuuuuugo ostati)
Zašto su – Zato jer su govna koja spašavaju svoju guzicu lažima (ili, u najboljem slučaju licemjernim „Ne sjećam se“), uvaljujući Rahimu Ademiju odgovornost za zločine u Medačkom džepu.
GADOVI, GADOVI, GADOVI.
Već desetak dana sam planirao pisati o ovome, ali konačni trigger je bila kolumna Denisa Kuljiša u novom Globusu, u kojem piše:
Markač je na sudu pokušao sve svaljati na Ademija. Budući da je Globus detaljno pratio operaciju u Medačkom džepu, imam u to savršen uvid. Dakle, postojale su dvije legalne linije zapovijedanja – jedna preko vojske, ministra obrane Šuška te Norca, komandanta 9. brigade, inače člana šuškovskog Hrvatskog državotvornog pokreta, sastavljenog od udbaša, kriminalaca i mizerija poput ovog sinjskog kelnera koji je već u Gospiću poubijao nekoliko starijih žena hicima u leđa, za što je pravomoćno i osuđen. Druga linija išla je preko policije, ministra obrane (lapsus – misli se vjerojatno na ministra policije, op.Z.R.) Jarnjaka te zapovjednika brigade specijalaca, najopremljenije formacije oružanih snaga, generala Markača. Debelog feldmaršala Bobetka Tuđman je pak postavio na čelo Glavnog stožera umjesto Tusa, u sklopu priprema za osvajanje Bosne i rekonkvistu krajinskih područja, gdje je također trebalo provesti etničko čišćenje, radi ostvarenja koncepcije „humanog preseljenja“, dogovorenog s Miloševićem u Karađorđevu i Tikvešu. Bobetko je planirao akciju u Medačkom džepu uz pomoć Domazeta, s Norcem i Markačem. Šušku i Jarnjaku vrhovnik je izdao nalog da se prilikom povlačenja provede temeljito etničko čišćenje, Oni su instrukciju prenijeli zapovjednicima vojske i specijalaca na terenu, a fiktivni 1. sektor, kojemu su jedinice tobože pripadale, zasnovan je tek da Norac kao zapovjednik tog krnjeg korpusa dobije čin general-pukovnika. Zapovjedna odgovornost obojice ministara pritom je neosporna, kao i osobna odgovornost obojice komandanata koji su vodili akciju na terenu (o čemu je Markač sasvim neuvijeno dao izjavu Ivi Pukaniću, tada mom novinaru u Globusu). Ademi s tim nema nikave veze, on je samo ucrtavao dispozicije topništva na generalštapske karte koje je Bobetko poslije objavio u sklopu svojih ratnih sjećanja lažljivog senilca.
Eto, tako je govorio Denis Kuljiš.
I JA MU VJERUJEM SVE, DO ZADNJE RIJEČI.
Jer Rahim Ademi je častan čovjek i od onog trenutka kad je dragovoljnim odlaskom u Haag odabrao jedini ispravni put za obranu svoje časti (i časti Republike Hrvatske i Domovinskog rata!) Zvone Radikalni ga cijeni više nego sve ove HDZ-ovske gadove i probisvjete zajedno (pa onda još deset puta više).
Nažalost, u kaljuži hrvatskog pravosuđa i pod napadom ljudi „koji ne mogu biti krivi/osuđeni jer previše toga znaju“, njegova sudbina je neizvjesna.
Ipak, vjerujem da će na kraju istina prevladati (a hoće li u ovom konkretnom slučaju vrijediti i ona „the truth shall set you free“ – vidjeti ćemo …)
Originalni link: https://blog.dnevnik.hr/zvoneradikal/2007/07/1622951772/gadovi-gadovi-gadovi.html
Zvone Radikalni 