Doša stric Mile na par tjedana iz Australije, i što će ti bit, namjerio on na kući koju je u Sukošanu započeo prije par godina dograditi praonicu rublja. Jerbo, u Australiji nije običaj imati mašinu za pranje rublja u kupaonici već postoji posebna prostorija za tu namjenu. Pa se tako uvatismo ćaća, stric Andrija i ja (a i stric Mile je, sa svojih skoro 70 godina, malo pomoga) lopate i zidarske žlice i krenusmo na posao. Posao nam je išao prilično dobro, ukoliko se uzme u obzir da su „majstori zidari“ (inače po profesiji obojica učitelji razredne nastave, ali sa sveukupno 4 (četiri !) od temelja izgrađene kuće u „paralelnoj zidarskoj karijeri“) obojica u kategoriji 65+ a da je manual na mješalici za beton bio doktor računarskih znanosti :-).
Kad smo bili pri kraju posla, naletio je i obiteljski poznanik, inače dobar poznavatelj sukošanske lokalne politike pa sam u razgovoru po završetku posla, kad se malo narizalo „pod 45“ i popilo par časa domaćeg vina, čuo i jednu zanimljjivu priču.

Priča počinje prije 6-7 godina kad je HDZova vlast (a u Sukošanu je ona konstanta !) izabrala za načelnika Antu Bundila (inače prezimena Martinac, ali kao i u svim dalmatinskim mjestima, svako živ ima neki obiteljski nadimak po kojem ga se u selu iskljkučivo oslovljava – moj osobni favorit je Bore Staljin „Govnjar“ – zato što je dida bija Staljinov igrač a dotični je danas u biznisu crpljenja septičkih jama :-).

Elem, kako je njega tada izabralo mi je, kao i većini Sukošanaca, bila totalna misterija jer je u selu (mjestu od jedva tri iljade duša) bilo bar stotinu ljudi sposobnijih od njega za obavljanje tog posla. Ali, partijska linija je odradila svoja i on se sljedećih par godina vozao po selu u mercedesu, posla odradio malo ili ništa a „nacionalni trenutak slave“ je imao kad je po otkriću dvije vrećice (što bi mi rekli – kese) marihuane u kontejnerima za smeće dao sljedeću izjavu za HTV (citiram po pamćenju, ali bit je očuvana 😉 : „Zovnuli su me da su našli sumnjive kese u kontejnerima i kad sam došao odmah sam utvrdio da se radi o marihuani, i koliko sam mogao procjeniti po mirisu, radilo se o travi visoke kvalitete“ :-))))).

Majstor :-)))).

Naravno, kad bi ga upitali for the record, kao i svi pravovjerni HDZovci bi odgovorio da on nikad s marihuanom u životu posla nije imao a sačuvaj Bože da je on to ikada probao ;-)))). Mo’š mislit.

Elem, kad je došlo stani pani nekoliko mjeseci pred onaj „povijesni“ Sabor HDZ-a na kojem je Pašalić zaslugom Glavaševih Borbaša otperjao u povijest i „zasluženu“ političku mirovinu, Ante Martinac Bundilo je, zanesen ponudom o „zagarantiranom“ mjestu u Saboru, obavio „transfer snova“ i prešao u Hrvatski Blok gdje je na listi za izbore zauzeo sasvim pristojnu poziciju.
„Naravno“ (a navodnici će kasnije dobiti smisao), odma ga je izbacilo iz HDZ-a i smijenilo s mjesta načelnika (a pad je popraćen i degradacijom s Mercedesa na malog Hyundai-a), a na njegovo mjesto je (kao volonter ?!) doveden Marin Dražić, zaposlenik zadarske Elektre odgovoran za davanje priključaka struju za kućanstva, inače u Sukošanu poznat kao „Mister 1000 EURA“ (prije je „tarifa“ bila 1000 DEM, ali vremena se (i valute) mijenjaju a i inflacija čini svoje :-).

Prva sumnjiva stvar se desila neko vrijeme poslije izbora kad je po porazu Pašalićevih divizija nas Ante aterirao na sasvim pristojnu poziciju poslovnog direktora Nogometnog Kluba Zadar !!!!??? Hm, s obzirom da je u Zadru Kalmeta na čelu HDZ-a ostvario najuvjerljivije rezultate u cijeloj državi i preuzeo apsolutnu vlast u cijeloj Zadarskoj županiji, to je izazivalo određenu sumnju.
Nikoga doduše nije iznenadilo kad je Zadar uskoro ispao iz Prve lige HNLa (iako se ove sezone ponovno vratio) a za vrijeme njegovog „odsustva“ se u Sukošanu nešto i počelo događati pa je recimo izgrađena mrtvačnica, s jako lijepo uređenim okolišem (i uz price tag od 3.000.000 kn), živnula je i Turistička zajednica, počeo se u značajnoj mjeri uređivati i okoliš kako i priliči mjestu čije su jedine „industrije“ turizam i proizvodnja nadaleko poznate sukošanske blitve.

Neočekivani obrat se desio prije par mjeseci kad je Ante Martinac po kratkom postupku ponovo postao član HDZ-a i vratio se na svoju načelničku dužnost.

Svi zbunjeni, nikom ništa nije jasno !!!!!????

Ipak, sve se to lijepo i logično razjasnilo na jučerašnjoj ćakuli .

Jer, kao što svi znamo, Kalmeta je bio (koliko takvi likovi čija je osnovna filozofija „okreni se kako vitar puše“ mogu biti) Pašalićev čovjek !!! Ali, lukav kao što nedvojbeno jest, nije htio sve karte baciti na jednog konja pa je, umjesto da sam otvoreno prijeđe u Hrvatski Blok, tamo poslao svog igrača, glavnog junaka naše priče, Antu Bundila, da ga „ima u rezervi“.
Kad je Pašalić neslavno propao, „igraču koji je previše znao“ je osigurana lukrativna sinekura u NK Zadar, a kad je prošlo par godina i kad su svi kao „zaboravili“ što je i kako bilo (a da nas HDZovci svih smatraju budalama pokazuje i recentni slučaj privatizacije KIM-a) Ante Martinac Bundilo se „slavodobitno“ vratio svojim korijenima. Kažu da je operacija povratka (odnosno uvjeravanje HDZovih vijećnika da je to „the right thing to do“) zapala Šimu Kesu, koji se, svaka mu čast na tome, lijepo zahvalio i odbio, ali su očigledno pronađene druge metode kojima je postignut partijski cilj.

I sad se Bundilo opet voza po selu u Mercedesu a mene živo zanima hoće li se na sljedećim izborima pojaviti na listi HDZ-a :-). Bez brige, biti ćete obaviješteni …

Iako se ovdje ne radi o nekoj Esopovoj basni (a ako ćemo pravo, u normalnoj državi je vjerojatnost odigravanja ovakve priče značajno manja od vjerojatnosti da magarci počnu govoriti 😉 priča ipak ima pouku.

Odnosno, pouka ima koliko god ti srce hoće. Ali, nažalost, pitanje je da li će stanovnici Zadarske županije tu pouku dokučiti. Jer, ruku na srce, Božidar Kalmeta je za Zadar učinio čuda !!! U Zadru se gradi ko nekada u azijskim tigrovima i ne može se čovjek provozati niti par minuta a da ti horizont ne zaklanjaju kranovi dizalica. Cesta do Luke Gaženica koja će s četiri trake povezati luku direktno na autocestu (famozna Kalmetina) se ubrzano gradi i u dogledno vrijeme će se Zvone Radikalni od svog stana na Laništu do obiteljske kuće u Sukošanu moći provozati a da takoreći ne mrdne guzicom s autoceste. Dvi ure u autu i eto me na obiteljskom pragu. MILINA !!! U Americi (a ni Zagreb nije daleko) većina ljudi toliko vremena provede dnevno u autu vozeći se na posao i s posla.

I, u čemu je onda problem ? Jer, poznata izreka kaže: all politics is local i po toj mjeri Kalmetu čeka doživotno mjesto neupitnog imperatora Zadra i okolice.

Problem je, naravno, u metodi. Metodi „ugrabi koliko stigneš za sebe i svoje prijatelje“. A u svom tom grabežu se, brat bratu, nešto mora i napraviti. Jest da je cijena Kalmetine skočila s 250 na 450 milijuna kuna, ali Bože moj, cesta će uskoro biti gotova. Cijenjeni komentator ap s pollitika.com će reći da je to kod nas oduvijek bilo tako i da je to način kako se kod nas stvari odrađuju.

Ipak, JA SE NE SLAŽEM i mislim da mi možemo i moramo bolje !!!

Poznanik koji je svratio na ćakulu i koji mi je u pogledu ove priče „otvorio oči“ će dati zanimljivu usporedbu s „crnim“ vremenima komunizma. Pa kaže on, i tada su „elite“ bile, jel’te, elite. Ali elitni status je tada značio da si mogao dobro jesti i piti, da si mogao voziti službeni auto, malo putovati na državnom trošku i da si mogao dobiti dobar stan (i čak ga, s vremena na vrijeme, promijeniti za bolji).

Ali, pare se NISU DIJELILE !!!

I onda su se stvari riješavali dogovorom i „ispod žita“ pa priča on kako se napravila cesta do Zemunika. U to vrijeme su bili popularni fondovi za razvoj nerazvijenih područja i onda je na „visokom nivou“ odlučeno da se na Dugom otoku radi cesta. Lokalci su ipak značajno bolje poznavali prioritete, pa je tako jedan kamion materijala išao na Dugi otok, a dva bi pošla put Zemunika. Svi sretni, svi zadovoljni. Ali, „izvođači“ u cijeloj priči nisu međusobno podijelili sto milijuna kuna (dinara ;-).

I zato Zvonu Radikalnog već dugo muči jedno pitanje:

Koliko će nama Hrvatima trebati vremena da „shvatimo pouku“ i da konačno dovedemo na vlast sposobne i POŠTENE ljude koji će pravnu državu ( „kariku koja nedostaje“ hrvatskog društva) shvatiti u njenoj biti, a ne kao poštapalicu koja se izvlači iz rukava prilikom izbora, da bi se po osvajanju vlasti ponovno pospremila u najdublju ladicu obiteljskog ormara (tamo di stoje raznorazne „jamstvene kartice“ 🙂 ?

E, to bi moglo potrajati. A do onda će Ante Bundilo, Božidar Kalmeta i njima slični drmati državom …

Što ćeš, narod ima vlast kakvu zaslužuje …

P.S. I za kraj, malo lokalpatriotskog marketinga. Sutra (u ponedjeljak, 13.8. na Svetog Kasijana) je Sukošanska fešta. Najznačajniji događaj ljetne sezone i garantirano dobar tulum. Severina će pjevati na sportskom centru :-), na trgu će biti klape, ugostitelji danas naveliko navažaju hektolitre pića i pune frižidere (iako računajte da već oko ponoći, jedan neće više biti leda :-), naći mjesto za parkiranje će biti paklenski problem, ali ukoliko ste negdje u krugu 30 kilometara oko Zadra, SVAKAKO NALETITE i nećete požaliti ;-)))).

• Sukošan
• Zadar