Rusvaj, rusvaj, rusvaj …
Azijske burze u minusima skoro 10 %, Dow (možda bi bilo bolje reći Down 😉 Jones indeks jučer otpilio (opet!) skoro 700 bodova (-7,33%, znači ode još jedan trilijunčić) , a naš dični Crobex u prvim satima trgovanja potonuo 13 %.
I to sve NAKON što su:
1) Amerikanci „injektirali“ 900 milijardi US$ u bankarski sustav
2) FED se DIREKTNO uključio u izdavanje kratkorošnih komercijalnih papira (zajmova)
3) svjetske centralne banke KOORDINIRANO spustile kamatne stope za pola posto
4) Britanci pokrenuli proces djelomične „nacionalizacije“ banaka (čitaj, „ulupati“ će u njih PAR STOTINA MILIJARDI funti!!!)
Neki kažu da će sve biti u redu i da ćemo proći s „običnom“ recesijom (vau, kako to dobro u ovoj situaciji zvuči), ali optimista je sve manje.
A što će biti s nama? I što bi prosječan Hrvat trebao/mogao reći na sve ovo?
Fala ti Bože dragi na Željku Rohatinskom, ALI TO (IZGLEDA) NEĆE BITI DOVOLJNO!!!
Džaba što su naše banke „sigurne“, „dobro kapitalizirane“ i s „velikim pričuvama“, džaba što je Hrvatska narodna banka odradila izvrstan posao, džaba će biti sve … Kad cili svit tone, nema šanse ni da hrvatski brod ostane na površini.
Stanje na burzama je najvidljiviji indikator problema, ali osnovni problem je u kreditnim tržištima koja su presušila ko Sahara. Tržišta kredita i tržišta novca, koja predstavljaju plumbing (štono bi mi možda najpreciznije preveli kao „temeljnu infrastrukturu“) cijelog financijskog sustava su se gadno začepila! Kada banke svoje rezerve deponiraju u trezore centralnih banaka, umjesto da ih pozajmljuju jedna drugoj, GUBEĆI pri tome 1 % kamate, bez ustručavanja se može reći da povjerenja, tog osnovnog i nužnog elementa financijskih tržišta više NEMA!!!
A centralni bankaru su na bojištu već iskoristili neka od svojih najjačih oružja!
Znači li to i za Hrvatsku gadne probleme?
Ma ne, ni slučajno, uvjeravati će nas premijer večeras u Dnevniku: „svjetska gospodarska kriza je evidentna i ni mi u Hrvatskoj od toga ne možemo pobjeći, ali mi dobro radimo“ uz malo neizostavnog trkeljanja o silnim „uspjesima ove Vlade“ i „kvaliteti“ obavljenog posla :-)))
Hau jes nou!
Vanjski dug prešao 35 milijardi Eura, državni budžet jede oko 50 % BDPa, a manje više svi na državnim jaslama su (izrazito) nezadovoljni svojim plaćama! Ukratko – rasprodali su obiteljsko srebro, još se malo ekstra zadužili i napravili štogod cesta (te pritom xy % stavili sebi u džep) – ne’š ti uspjeha, to bih i ja znao ;-)!!!
Zanimljivo, sad mi pade napamet Hitrorez. Sjećate se Hitroreza i silnih truba i fanfara: „pojednostavniti ćemo poslovanje za poduzetnike“, „eliminirati ćemo nepotrebne birokratske zapreke“ bla bla bla …
A jedino čega se u vezi s tom pričom mogu sjetiti je da je nedavno Hrvatska udruga poslodavaca eksplicitno izlistala preko dvjesto i pedeset nameta i suvišnih birokratskih prepreka u poslovanju poduzetnika!
Da, da, dame i gospodo, radi se sve u šesnaest!
Ali ne u petoj brzini, već u RIKVERC!
Osnovni framework poslovanja u Hrvatskoj je isti, pardon gori (!!!), nego prije pet ili deset godina. Rodijačke veze i poznanstva, „ruka ruku mije“ i „ima’l mene tute“ su glavni principi poslovanja u našoj državi a stručnost, marljivost i pošten pristup poslu … eee, tu na hrvatskim kladionicama „igra“ hendikep 🙂
I kao što je to lijepo rekao Sage of Omaha Warren Buffet: „only when the tide goes away you can see who is swiming naked“ (tek kad se plima povuče, možeš vidjeti ko pliva gol) tako ćemo i mi uskoro vidjeti koliko su ovi malci na vlasti ogolili Lijepu Našu.
A prizor bojim se, neće biti nimalo lijep …
originalni link: https://blog.dnevnik.hr/zvoneradikal/2008/10/1625453177/odosmo-u-helac.html