I tako sam u petak odradio svoj zadnji radni dan u Pet minuta .

Bilo je super raditi u jednom od najboljih hrvatskih startupa, upoznao sam (i sreo ponovo) puno zanimljivih ljudi, ekipa u timu je bila odlična … ali se to nažalost nikako ne bi moglo reći i za sam projekt ugovoren za jednu američku firmu u “staffing industry” (za koji je ekipa iz Pet minuta uz mene kao team leada okupila jos devet vrhunskih .NET web developera) u koji sam uletio s ogromnim entuzijazmom i zanosom … a koji su se nakon nekog vremena rasplinuli poput balona od sapunice u kaosu i neorganiziranosti njihovog razvojnog procesa .

A kad je još ispalo da i pored tog kaosa i neorganiziranosti nema nikakvog prostora niti želje s američke strane za iskorištavanje mojih znanja i iskustva upravo iz tog područja (posao koji sam već jednom odradio na svojoj prethodnoj poziciji u Telegri – s time da je američki kaos bio još i gori od onoga koji sam prije sest godina zatekao kad sam dosao u Telegru! – jest, i ja sam mislio da je to nemoguće ), već da je njima prvenstveno interesantna “pješadija” za kucanje koda (po onoj klasičnoj “nemamo mi vremena za dugoročno promišljanje i djelovanje jer imamo previše posla oko masovne produkcije featurea obećanih korisnicima”), prekid suradnje je bio jedino logično rješenje . No dobro je nekad i failati u životu … ako se iz toga izvuku prave lekcije Pritom moram reci da su pri rastanku Luka i ekipa iz Pet minuta bili maksimalno korektni … tako da me sada čeka jedan pooooduži godišnji odmor, da se riješim nagomilanog stresa Nažalost, stres će, barem još neko vrijeme biti svakodnevica ekipe koju ostavljam iza sebe, ali imam vjere da ce oni to uspjeti izgrindati

And we’ll always have Boston … and New York .

Facebook link: https://www.facebook.com/zvonimir.vanjak/posts/10206874117835273

• IT
• Osobno