Prije nekog vremena sam počeo sinčinu učiti Python. Šesti je razred, počeli su nešto raditi s BASICom i na informatici (koja je, btw. totalno razočaranje po svojih kvaliteti – suprise, surprise!) pa rekoh da mu malo pokažem.
Na prvom “satu” smo prošli input i print, onda se on nešto malo s time igrao (a puno više igrao Assasin’s Creed Black Flag koji je netom prije kupio) i jučer je došao red na drugi sat.
Što ćemo? A sljedeće je if-else, sve jasno – to sam mu lijepo objasnio, pričao malo o uvjetima, pokazao par primjera i onda na prvi zadatak – program koji unosi godinu i ispisuje da li je prijestupna. To smo riješili zajedničkim snagama, usput pojašnjavajući kako slagati uvjete i ulogu “and” i “or”.
Drugi zadatak – za uneseni datum rođenja ispisati horoskopski znak. Tu je isto trebalo malo pomoći (hint: datum rođenja treba unijeti kao dan i mjesec zasebno), ali se s potrebnim uvjetima već sasvim dobro snašao sam.
Nakon toga je trebalo smisliti treći zadatak.
Što ću, kako ću, ništa mi ne pada napamet … i onda sam se sjetio svog prvog osobnog uspjeha u programiranju. Sve je počelo tako što smo vrend i ja u sedmom razredu počeli ići u Zadar, u (tadašnji) Omladinski klub gdje se održavao tečaj iz “Programiranja” za učenike osnovnih škola. Prvo polugodište smo samo učili teoriju “informacijskih sustava” i crtali dijagrame toka 😂, ali u drugom polugodištu smo konačno upalili Orlove i krenuli s BASICom. Nakon nekog vremena, došlo vrijeme i za prvu ozbiljniju domaću zadaću – napisati program koji unosi tri broja i ispisuje koji je najveći.
Sjetio sam se koliko sam se namučio tada s tim zadatkom dok sam ga riješio … i kako je ispalo, od nas 10ak riješio sam ga jedino ja, pritom ostavivši bilježnicu u kojoj sam ga riješio doma jer sam sobom uzeo novu nakon što sam staru ispisao do kraja 😂. Naravno, svi su reagirali “ko fol, riješio ga ali mu je ostala bilježnica doma”, no ja sam bez problema u minutu ponovo napisao rješenje, profesor Alojz je rekao da je dobro (pritom mi ukazavši na standardno poboljšanje s manjim brojem uvjeta) i onda su svi umukli.
Pomislio sam: “ooo, kako sam se toga dobro sjetio, to će ga zabaviti neko vrijeme. Sine, zadatak je napisati program koji unosi tri broja i ispisuje koji je najveći. Razmisli malo i probaj sam, pa ćemo zajedno kad se vratim iz WCa”.
Nakon tri četiri minute, sjedim ja na školjci i browsam po fejsu, kad čujem glas kroz vrata: “Ja riješio”.
Što, di, kako?
“Ma što si riješio?”
“Pa riješio sam zadatak!”
“Ajde dobro, eto me za minutu, baš da vidim”.
Dođem ja za minutu, i ostanem paf:
a_str = input("Unesite broj a")
a = int(a_str)
b_str = input("Unesite broj b")
b = int(b_str)
c_str = input("Unesite broj c")
c = int(c_str)
if a > c and a > b:
print("Broj a je najveći!")
elif b > a and b > c:
print("Broj b je najveći!")
elif c > a and c > b:
print("Broj c je najveći!")
elif a == b == c:
print("Svi brojevi su jednaki!")
Točno rješenje!?
OK, obično se ispisuje vrijednost najvećeg broja (ali , ja sam samo rekao “ispisati koji je najveći”, tako da su uputstva precizno slijeđena), to se može napisati i s manje uvjeta (bilo definirajući pretpostavljenu vrijednost najvećeg, ili koristeći ugniježđene if-ove), ali osnovna logika je osmišljena točno.
Dok sam ja dolazio sebi, sam se sjetio i zadnjeg uvjeta (“E, tata, a što ukoliko unesemo sve iste brojeve”), kojeg bi, to mi je tek sad tijekom pisanja posta palo napamet 😂 trebalo razraditi za slučaj kad se unesu dva ista najveća broja (uz treći koji je manji), i tako je nastala gornja konačna verzija.
Što reći za kraj? Osim da me sinčina totalno iznenadio. I didn’t see it coming, vrend i ja smo sedam mjeseci išli na taj fakin tečaj dva puta tjedno po dva školska sata, a ja sam s Tonijem sjedio možda dva sata!?
No, što bilo da bilo, jedno je sigurno – Python ćemo učiti i dalje 😎.
Zvone Radikalni 