Uletio sam (opet) u neke svjetonazorske diskusije, i kroz tijek misli sam došao do nevjerojatne činjenice – ne znam za niti jednog homoseksualca u mom rodnom Sukošanu!? Selo od preko 3.000 ljudi, što uz neku na osnovu istraživanja procijenjenu prosječnu frekvenciju od 5-10% homoseksualaca u populaciji znači da bi ih trebalo biti barem 150-300! A ja ne znam za niti jednog jedinoga!!! I iako sam 20 godina već u Zagrebu, nije da se ne družim s ljudima i da ljude ne znam, ali deset minuta se već pokušavam sjetiti da li sam za ikoga ikad čuo da se uopće spomenulo da je homoseksualac … i nula bodova.
I onda sam bio malo tužan zbog svog Sukošana. Jer ako kao posve nevjerojatno odbacimo objašnjenje tipa “eee malac, Sukošanci su ti pravi muškarci”, jedino objašnjenje je da sam se u ovih 40+ godina što se smatram Sukošancem bezbroj puta sretao s ljudima koji su zbog okoline zatomili i potisnuli veliki dio svog identiteta i osobnosti.
Ono što mi je najviše frapantno u ovome je da sam u zadnjih 15ak godina svog aktivnog internetskog djelovanja bezbroj puta bio u diskusijama oko prava homoseksualaca, ratujući sa zadrtim konzervativcima bez milosti, a ne sjećam se da mi je iti jednom palo napamet promisliti o tome u kontekstu svog rodnog mjesta … i gore navedene činjenice.
Tužno je to …
UPDATE: ovih mojih 5-10% je pretjerano i krivo sam zapamtio; kažu ljudi 3-4 %. Dakle, za Sukošan to znači negdje sto ljudi.
Zvone Radikalni 