Citiram u cjelosti:
Rapalski, Rimski, Osimski i, naposljetku, Ljubljanski ugovori
Možemo se smatrati “žrtvom” stranog korumpiranog suda, ali ironija sudbine je u tome da je cijelo hrvatsko pravosuđe teško korumpirano, a velebne “institucije” sustava su u raspadu. Zdravstvo, socijala, školstvo, znanost – sve ono što bi trebalo činiti temelje jedne moderne i napredne države mi nemamo. Vladavinu prava bacili smo u vjetar.
Ono što imamo je vladavina mediokriteta, partijskih aparatčika, uhljebaša, foteljaša, parazita, nasilnika i korupcionaša svih vrsta. Vladavina “junaka” koji su jaki pred slabima, ali nejaki pred jakima. Na kraju, nemamo čak ni kapitalizam, nego imamo fake kapitalizam, rodjački kapitalizam kao supstitut nekadašnjeg socijalizma, čije navade i danas podržavamo, živimo i hranimo u javnom sektoru.
Sve što Hrvatska ima su legende i projekcije, mitovi i opsjene, dugo ponavljane laži koje bi trebale postati istine. Mi smo kobajagi država s kobajagi pravosuđem, kobajagi zdravstvom, kobajagi socijalom, kobajagi školstvom, kobajagi znanošću, kobajagi kulturom…
U tom smislu danas Hrvatska nije izgubila ništa, osim ako se gubitkom ne može smatrati “dobitak” Joška Jorasa. Iako je dobila relativno sitni teritorijalni ustupak i moralnu satisfakciju (ako o moralu u ovoj priči uopće možemo govoriti) Slovenija nije dobila pravo na epikontinentalni pojas – čemu je neskriveno težila. Famozni “dimnik” u stvarnosti je vjerojatno jedva upotrebljiv, zbog postojećeg režima plovidbe u Tršćanskom zaljevu.
A Hrvatska je dobila još jedan vritnjak velike voljene unije, kojoj smo se s toliko ljubavi i žrtve prišmajhlali, da bi se – eto – još jednom u svojoj povijesti iznenadili i uvrijedili, da bi nas još jednom na kraju dugog i teškog puta bubala guza od sraza s čizmom koja se, eto neočekivano, skrivala ispod toplog baršunastog skuta.
No stvar je jednostavna. Nitko ne cijeni profesionalne skidače gaća, a današnja Neue Europa, pored toga, ne cijeni korupcionaše, ne cijeni kukavice, ne cijeni nedemokrate, ne cijeni katolibane, a pogotovo ne cijeni razne fašistoidne ispade.
Ono što nova Europa cijeni su rad i znanje, na veselje stotina tisuća građana Hrvatske koji u toj novoj Europi traže i nalaze sreću i novi život.
Hrvatska je danas govno na kiši pod kišobranom EU (ne to nisu moje riječi, to sam posudio od jednog našeg uglednog diplomata) – a to je ono za što smo se četvrt stoljeća “borili” i to je ono što smo nakon četvrt stoljeća predane korupcije, krađe, nemorala i nepravde “stvorili”.
Index je napisao kako se danas donosi važna odluka za hrvatsku budućnost, no to zapravo nije istina. Nikakva se odluka ne može donijeti o hrvatskoj budućnosti – jer ovakva Hrvatska budućnosti nema.
Zvone Radikalni 