Ponukan novootkrivenom epizodom Našeg malog mista, ćaća je odlučio napisati otvoreno pismo HRT-u (Moj HRT), koje prenosim u cijelosti:
Naslovljeno HTVu,
Ovih dana se puno hvalite kako ste u arhivi našli “dragulj” to jest 14-tu epizodu serija “Naše malo misto” scenarista Miljenka Smoje. Kada se onaj koga pamćenje dulje služi sjeti odnosa HTV-a prema Miljenku Smoji devedesetih, čovjeku dođe muka i osjećaj gađenja.
O čemu je to pisao i u seriji govorio Miljenko Smoje? U znamenitoj epizodi “Polnoćka” govorio je o ljudima koju su za Badnjak željeli jesti bakalar, a da budu “na liniji” jeli su pašticadu. Danas se balakar jede obavezno a da bi se bilo u trendu mnogi koji nemaju nikakve veze s vjerom i ne žive u skladu s naukom crkve guraju se u prve redove na polnoćku. Govorio je Smoje i o Ivanu Trogiraninu koji je svakako htio ishoditi boračke povlastice, premda puške opalio nije. Cijeli se Trogir tada digao na noge jer da se time blati uloga sudionika NOB-a, premda Smoje sasvim sigurno nije mislio na mladost izginulu na Sutjesci i Neretvi. Govorio je Smoje i o tome kako dotur Luiđi nije htio primiti odlikovanje zato jer je na položaju ostao “jer ima platfus pa nije moga’ trkat”. Koliko je danas u Hrvatskoj počasnih pukovnika i brigadira koji bojišnice nisu ni primirisali?
I na kraju, što je aktualno u vezi s 14-tom epizodom “Zagrebulje”? U toj epizodi Smoje se, naravno na svoj osebujan način, izruguje uklanjanju spomenika Banu Jelačiću, i preimenovanju glavnog zagrebačkog trga u Trg Republike. Koliko god ban Jelačić bio omiljen u sjećanju hrvatskog naroda, on je ipak za povjesničare i kontroverzna ličnost! Ali, neka ga gdje je danas, lijep je spomenik.
Pri tome se ne može izbjeći analogija s današnjim vremenom. Iz sjećanja naroda hoće se izbrisati Josipa Broza Tita koji je i u sjećanju dijela današnje generacije stvarna povijesna ličnost, premda za mnoge kontroverzan. Ali se isto tako ne može poreći činjenica da je ovaj politički prostor koji se danas zove Republika Hrvatska zajedno s Istrom i dijelom Primorja zaživio upravo za “Titova vakta”, kako bi rekao Krleža! Pored svih kontroverzi, koje su neosporne, SR Hrvatska je u Titovo doba doživjela veliki ekonomski, kulturni i društveno-socijalni napredak, kroz industrijalizaciju (kakvu danas možemo samo sanjati!) i izgradnju škola i bolnica.
U takvoj nedemokratskoj Hrvatskoj Smoje je imao svoje mjesto i bio cijenjen autor i novinar. A kada je svoj posao kritičara loših pojava u društvu nastavio devedesetih, za njega u tom novom “demokratskom” poretku nije bilo mjesta! Postao je nepoželjan i napustili su ga svi: njegov Split, njegov “Hajduk”, njegove novine. Tek mu je Feral otvorio prostor, ali za Smojin format, to je bilo malo. Ugušila ga je sredina kojoj je toliko dao.
A HTV? HTV mu je kad je umro odao počast cijelom jednom, ali danas znamenitom rečenicom na kraju Dnevnika koju je izgovorio tadašnji voditelj V. Rončević : “Danas je u Splitu umro Miljenko Smoje”.
Ova HTV kakva je danas, nema pravo na nasljeđe Miljenka Smoje! To nasljeđe bi mogla baštiniti drugačija televizija, koja bi više kritički govorila o prijetvornim facama koje se guraju u prve redove na polnoćkama, o novovjekim Trogiranima koji žele određivati koje će se serije i filmovi snimati i emitirati, i o lažnim “povjesničarima” koji bi krojili povijest isključivo po svojoj mjeri, bez obzira na činjenice.
Vi sigurno niste takva televizija! I zato nos dolje kad je riječ o Miljenku Smoji!
Link: https://www.facebook.com/zvonimir.vanjak/posts/10218168924798388
Zvone Radikalni 