“Tata, znaš li da ćemo utakmicu protiv Splita ovu subotu igrati na Poljudu”, uletila mi Lu prije neki dan.
“Štoooooo!??? Kakoooo!!??? Nemoguće!!! TOOOOOOO!!!” – ponos koji sam u tom trenutku osjetio je momentalno splasnuo kad sam se sjetio da zbog trenutne situacije nisu dopušteni gledatelji na tribinama.
“Obavezno ima da mi doneseš slike! Puno slika.” dok sam u sebi beštimao i koronu i sve.
“Tataaa, meni je bitna utakmica, a ne slikivanje”
“Mooolim te, evo dat ću ti laptop da nosiš sobom, i nasnimiti ću ti na njega sve Avengerse pa možete lijepo cijeli vikend gledati filmove”
“Ajde dobro”.
I tako je moja Lu jučer otputovala put Splita, s pionirskom momčadi ŽNK Agrama. Kad su došli odmah se pohvalila kako su u hotelu s pet zvjezdica i bazenom (to se vjerojatno može zahvalti baš koroni 🙂, pa ajde neka), a ja sam s nestrpljenjem čekao slike s Poljuda.
No naravno, ipak je ispalo da je moja skepsa bila opravdana, i oni svoju utakmicu Prvenstva Hrvatske za pionirke nisu odigrali na glavnom terenu Poljuda, najljepšem stadionu u Hrvatskoj❤️, nego na njegovom pomoćnom terenu. Jer, kako mi je javila Lu: “Igrali smo na velikom pomocnom terenu posto doslovno nitko od zenskih nogometnih klubova ne igra na glavnom” 😞.
“OK, ima logike”, pomislih u sebi, ali … nemaj straha moja Lu, zaigrati ćeš ti jednog dana i na Poljudu ❤️❤️❤️.
P.S. Eh da, Agramerke su se pokazale kao nemilosrdne gošće i pobijedile 9:0, uz dva Luanina gola od kojih je jedan bio, da citiram Lu: “golčina glavom”.
Zvone Radikalni 