A ekipa U-15 ŽNK Agrama (iliti, pionirke) je večeras na Maksimiru (naravno, ne na glavnom terenu već na pomoćnom igralištu br. 7) nacipala ŽNK Dinamo 5:2. I ne samo to, već je moja Lu i zabila gol, iako je sa jedva napunjenih 13 godina (i 4 dana), daleko najmlađa igračica na terenu ❤.

No, nije to ništa novo, niti je to neko iznenađenje, što će pogled na tablicu 1. HNLŽ U-15 promptno ilustirati:

Gol razlika 80:3 svakom tko iole nešto zna o nogometu kristalno jasno govori kako stoje stvari 😂.

A ono što me posebno, ali ono ekstra, EKSTRA veseli je tablica strijelaca:

Fenomenalan posao koji Ivica Milković radi kao trener ŽNK Agram se oslikava i u rezultatima 1. HNLŽ U-17, gdje Agram u jednu ruku još suverenije vlada (gol razlika 137:3!!!), ALI, ALI, ALI, ima i ljutog kompetitora u vidu ŽNK Osijek! A i u Rijeci se izgleda dogodila jedna dobra generacija tako da će ova borba (koja ipak nikakve veze s Luanom nema🙂) biti zanimljiva do zadnjeg kola.

No, da ne bi sve bilo bajno, treba odmah reći da ŽNK Agram u onoj najvažnijoj, seniorskoj ženskoj ligi baš i ne stoji dobro.

Jer tu apsolutno suvereno, na isti način kako Agram vlada mlađim kategorijama, Osijek i Split caruju u 1. HNLŽ!

I drago mi je, ali baš ono ekstra drago vidjeti da tu caruju klubovi koji NISU iz Zagreba. Što je u stvari poprilično često u ženskom sportu! Rukomet (Podravka), odbojka (Kaštela), košarka (Gospić), a evo i (ženski!) nogomet … čovjek se naprosto zapita ima li tu neka povezujuća nit?

I naravno da ima – klubovi van Zagreba imaju šansu u onim sportovima U KOJIMA NEMA PARA!

Ondje gdje je sport još uvijek “izvoran”, u smislu da nije bastardiziran ekonomskim i marketinškim aspektima, gdje je suština imati ljude koji stvarno vole sport i vole znanje o sportu prenositi mlađim generacijama, prednost Zagreba ne da se kompletno topi, već u stvari postaje i određeni “okov” jer je percepcija sportskog uspjeha deformirana profitno usmjerenom valorizacijom tog uspjeha.

Na toj mapi Hrvatske, Zagreb je i dalje centar, ali ni blizu kako bi se to percipiralo iz recimo nevjerojatnih uspjeha, jer to se mora tako reći, Dinama i u domaćem prvenstvu a recentno i u Ligi Prvaka.

A dozlaboga je žalosna činjenica da impresivni uspjesi ŽNK Agrama baš ništa neće značiti ako se ne isprate i određenim investicijama, i to javnih, dakle državnih, dakle naših šoldi!

Jer, ŽNK Agram nema svoje prostorije, a ono što je posebno nevjerojatno, nema ni svoj nogometni teren! Sve svoje utakmice igraju na terenima NK Špansko (i odlično nam je tamo!), ali … kako bi to čovik rekao … koliko dugo mogu ljudi koji tako uspješno vode ŽNK Agram održati svoju volju i motivaciju dok se podrška šireg društva i u konačnici samog grada svodi isključivo na tapšanje po ramenu?

Dok mrtvi ladni ozbiljno diskutiramo o tome da potrošimo par stotina milijuna eura na novi Dinamov stadion?

“Takva su danas vremena i profit je car”.

Možda. Al’ svejedno, ja ću se i dalje nadati da za dvije godine, kad završi osmi razred i napuni 15 godina neću morati Luanu slati u Njemačku, Švedsku ili Britaniju (ili ne daj bože Ameriku! 😂) da nastavi razvijati svoj talent, već da će to moći nastaviti raditi i u Hrvatskoj.

• Lu nogomet
• nogomet