Počinjem seriju postova, otprlike jedan ili dva mjesečno, ovisno koliko bude zanimljivih postova iz prošlosti, s osvrtom na ono što sam pisao prije 15 godina.

Blog Zvone Radikalnog je startao 10.4.2006. s postom prikladno nazvanim “Moj prvi blog entry” . Nema u njemu neke silne pameti, linkao sam jedan fascinantno frapirajući članak, ali mi je drago bilo vidjeti da Luboš Motl, kod koga sam i naletio na taj članak još uvijek piše svoj blog. Jest da je u međuvremenu od relativno neortodoksnog fizičara fokusiranog na teoriju struna postao full fledged Trump crackpot … ali dobro, ipak je prošlo 15 godina.

Nakon toga kratkog prvog posta, uslijedilo je, kako se i spada uvodno predstavljanje u “First things first” s odgovorima na pitanja Zašto, Što i Tko … i baš mi je bio gušt pročitati što sam pisao o sebi prije petnaest  godina 🤣.

U trećem postu tema koja će se kroz prvih pa godina bloga provlačiti konstantno i u kojem naslov govori sve – https://zvoneradikalni.blog/2006/04/27/pare-ili-ili-sto-strajkati-cu-gladu-samo-da-znas/ – francuski sindikalac ide štrajkati glađu zato jer su Japanci odlučili preseliti tvornicu iz Francuske ❤❤❤.

I onda, THE TEMA – globalizacija.

Počelo je s Goranom Milićem u Dnevniku koji je pričao o “Socijalno neosjetljivoj globalizaciji“, i povukao me za jezik da kažem što o tome mislim (preciznije, što sam mislio prije 15 godina). E sad, to je bilo vrijeme vladavine Busha mlađeg, kaosa u Iraku, velikog napretka Chaveza, Moralesa i njima sličnih (a i Fidel je još drmao Kubom), Kina još nije bila što je danas, Velika Recesija je bila dvije godine u budućnosti … ali miša mu biloga, čitam sve što sam tada napisao i nekako ni danas nije puno drugačije.

Osim jedne stvari – moje kompletne i potpune naivnosti s idejom da bi edukacija mogla popraviti stvar 😒. Totalni, ali ono totalni zez, edukacija ne da je popravila stvar već ju je dodatno i zeznula (čitaj, studentski dugovi u Americi narasli za još tisuću milijardi dolara, a većina diploma ne vridi papira na kojem je isprintana).

Kako je post generirao dosta rasprave (uzimajući u obzir da mi je to bio tek četvrti post po redu), krenuo sam s dodatnom “klarifikacijom” u postu “Nastavak o globalizaciji” i iako svakako ima stvari koje bih danas drugačije napisao, dosta sam zadovoljan kako je taj post “ostario”.

Završetak govori sve:

Ipak, kad se sve sagleda u cjelini, situacija nije baš blistava. A ako sve pođe u k…. ? Srećom, ima ćaća nešto zemlje doli u Dalmaciji (jes’ da motiku dugo nisam drža’ u ruci :-), ima i kuću (koja nije pod nikakvom hipotekom :-), a ima i dva apartmana za iznajmljivanje (a more će uvik biti tu) pa ću se nekako snaći

• Osobno