To je to, jedna stavka na životnoj bucket listi je čekirana – nakon 40+ godina (sveobiteljskog) uživanja u ćaćinim krumpirima, koje bi on iza kuće u Sukošanu u vrtu svako proljeće i jesen sam posadija, pošulja, zaliva i na kraju izvadija … došlo je vrime da ćaća malo uživa i u krumpirima oko kojih se nije toliko namučija.

Primopredaja:

Naravno, to što se nije namučio ne znači da nije sudjelovao! A ne, nikako! Jer, ćaćini savjeti su bili ključni, esencijalni čak da mi krumpiri, ajmo to tako hrabro reći, ovako dobro uspiju.

Također, ova primopredaja je više simbolične naravi jer ćaća ima punu konobu svojih krumpira 😂, i to još slađih i boljih nego moji – ja sam u vrijeme sadnje uspio nabaviti samo Kolumbe i ove crvene Desiree, ali, ćaća mi je obeća’ iduće godine nabaviti sjemenskog krumpira vrste Jerla, pa će “playing field” biti izjednačen, jer Jerla je kraljica.

Moram priznati i da sam se neki dan, dok sam u Zagrebu u svojim Dupcima odrađivao drugu turu vađenja (a nakon što sam završio ostalo je još više od pola za izvaditi!) svako malo mislio jel to baš meni treba i “čemu sve to” 😂

• 

• 

• 

Al’ kad završiš, sjedneš i pogledaš rezultat, te sumnje nekako prođu

Da ne bi mislili da sam nekako magično u pola godine postao vrhunski poljoprivrednik – paprike i jagode su bile totalni fail (počupao ih mjesec dana nakon sadnje), pomidori su ispali parcijalni fail (stavio sam preslabe kolce i posadio ih preblizu, k’o da nemam zemlje, i kad se to porušilo nastala je prava pomidorska džungla – al ipak smo ubrali 30ak kila), a eto, krumpiri su ispali dobri.

Mogao sam i njih bolje, nije da nisam, da sam ih pošuljao još jedanput i riješio trave … ali, moram nešto ostaviti i za popraiti za dogodine.

Evo i malo lipih pomidora za kraj:

• Poljoprivreda