Prva liga mi je ovaj revival mog starog bloga, pogotovo kad tijekom još uvijek ongoing prebacivanja postova sa stare Blog.hr platforme na novi WordPress, naiđem na neki stari biser, s aktualnom temom.

A ovih dana nema aktualnije od Afganistana 😥.

Prije četrnaest godina, evo u dan točno, osvrnuo sam se na stanje u Afganistanu i tada goruće pitanje u hrvatskoj javnosti, treba li Hrvatska (i u kolikoj mjeri) slati vojnike u Afganistan.

Čitajući danas ono što sam tada napisao, dosta sam zadovoljan kako je post “ostario”.

Argumenti koje sam iznio u svom čvrstom stavu da Hrvatska treba poduprijeti ISAFovu misiju u Afganistanu i dalje stoje, i danas ih ne bi nimalo drugačije napisao, a što se tiče predviđanja … eh 🤣.

Prenosim doslovno dio starog posta:

I što čeka Afganistan ?

Imaju recentan primjer iz povijesti.

Following the removal of the Soviet forces, the US and its allies lost interest in Afghanistan and did little to help rebuild the war-ravaged country or influence events there. The USSR continued to support President Najibullah (former head of the Afghan secret service, KHAD) until 1992 when new Russian government refused to sell oil products to Najibullah regime.

The result of the fighting was that the vast majority of the elites and intellectuals had escaped to take refuge abroad, a dangerous leadership vacuum thereby coming into existence. Fighting continued among the victorious Mujahideen factions, eventually giving rise to a state of warlordism. The most serious fighting during this period occurred in 1994, when over 10,000 people were killed in Kabul alone. The chaos and corruption that dominated post-Soviet Afghanistan in turn spawned the rise of the Taliban. The Taliban developed as a politico-religious force, and eventually seized Kabul in 1996. By the end of 2000, the Taliban were able to capture 95% of the country, aside from the opposition (Afghan Northern Alliance) strongholds primarily found in the northeast corner of Badakhshan Province. The Taliban sought to impose a very strict interpretation of Islamic law.

Warlordism. Zvuči brutalno …

Paaaa, i to je nekakvo društveno uređenje.

ALI STVARI NE MORAJU ZAVRŠITI TAKO.

Budala uči na svojim greškama a pametan čovjek na tuđim. Gledajući po tom kriteriju, prvog pametnog čovjeka tek trebam sresti, ali zar moramo baš biti teške budale pa da ISTU lekciju moramo ponavljati dva puta !?

Ispalo je da moramo 😥.  U stvari, da budemo do kraja precizni, nakon Britanaca u 19-tom stoljeću, Rusa u 20-tom, evo su Amerikanci “ponovili lekciju” i po TREĆI put u 21. stoljeću.

Ali, je li baš ono stvarno moralo tako biti?

Gledajući retorspektivno na 20 godina američkih pokušaja da od Afganistana naprave “normalnu državu”, nema druge nego složiti se s onima koji su od početka bili stava da su američki pokušaji osuđeni na propast i da tu “nema kruva”. Afganistan je zajeban, takav je kakav je, Talibani su back in charge i gledajući širu sliku, gotovo da bih rekao da je to “povijesna nužnost”; da je u današnjem svjetskom kontekstu Afganistanu naprosto “suđeno” da bude Iran na kvadrat, u smislu teokratske, odnosno šerijatske države … sve dok ljudima koji žive tamo to odgovara i oni sami ne odluče to promijeniti. Gledajući kako ide Iranu, to bi moglo potrajati 😥 … pod uvjetom da Talibani ovaj put budu pametniji i “ne čačkaju mečku” u vidu otvaranja nekog novog “raja za teroriste”.

Ovo je savršen trenutak i za jedno konkretno predviđanje – ja mislim da “Talibani neće čačkati mečku” i da će za 14 godina i dalje biti na vlasti u Afganistanu, i dalje grubi ka gruba rič (pogotovo iz perspektive zapadnjačkog wokeisma), ali ipak ne baš tako grubi kao što su bili 90-tih, i sasvim sigurno bez ičega što bi sličilo na Al-Kaidu kako ju je Osama bin Laden (ko se više njega sjeća 🤣) bio upogonio u Afganistanu krajem 90-tih.

Živi bili pa vidjeli.

I jedna zanimljivost – kaže WordPress (a on valjda zna), da je ovo 499. post objavljen na (novom) blogu Zvone Radikalnog. Gadan pritisak za sljedeći post 🤣🤣🤣.

• Svijet