Krumpir odiseja se polako bliži kraju 😎

Krumpir odiseja se polako bliži kraju 😎

IZVADIJA SAN TRISTO KILA KRUMPIRA 😎❤

Ko ne vjeruje, evo … neka zbraja sam:

A s obzirom da sam par desetaka kila već podijelo, i da još imam tri reda crvenog desirea za izvaditi, gdje očekujem još bar stotinjak kila, na kraju će konat biti još i bolji.

Kako? Odakle? Pa i zašto?

A eto … ima se zemlje, našlo se i štogod volje, pravi geni su tu … i eto krumpira.

Posadio sam ih početkom četvrtog mjeseca (moj poljoprivredni dnevnik kaže 11.4. prvih šest redova i onda 21.4. još četiri), a još se sjećam uzbuđenja kad su početkom svibnja počeli nicati ❤❤❤.

Ovdje moram reći da nisam bio 100% korektan u “paženju” na krumpire jer sam ih svakako trebao još jednom pošuljati tamo krajem šestog mjeseca, tako da mi ih je previše trava napala; ali, to znači da će iduće godine biti još samo bolji.

Vađenje krumpira se pokazalo kao prilično isrpljujući posao 🤣🤣🤣, tako da sam ga odradio u pet (5!) iteracija. Dogodine ćemo ih svakako vaditi strojno (ima tu susjed mašinu tako da ćemo se lako dogovoriti), da sebi olakšam … ali i da ih manje posječem i upropastim (po mojoj stručnoj procjeni zbog mog nestručnog rukovanja motikom, odnosno “rogama”, bar jedno 10% sam ih posjekao 🤣).

Prvo vađenje, početkom srpnja:

Pa drugo, odmah sutradan:

Treće je već bilo nakon ljeta, krajem kolovoza (vidi travurine okolo 😥):

Četvrto je palo u petak:

A jučer sam se po peti put uhvatio motike (i da budem do kraja iskren, sinčina sokol me spasio što mi je pomogao ❤):

Završni rezultat:

Suma sumarum, ne mogu dočekati iduće proljeće ❤

P.S. Ovo je 500-ti post objavljen na (novom) blogu Zvone Radikalnog.

Komentiraj