Ove godine, dva tjedna ranije nego prošle godine (valjda neće biti mraza idućih dana 🙄). Jer, lipo vrime, toplo, ono sunce te naprosto mami da izađeš u vrt, i povuci potegni, nekako sam se uspio ostaviti diferencijalnih formi, i uhvatiti motike.

Kao i uvijek, počeo sam u nedjelju i planirao to odraditi sve na horuk u jedan dan, ali …. nije to baš tako išlo. Prvo sam morao potrošiti jedno uru i po s motikom, dok sam se na cijelom polju riješio trave što je izrasla, a onda još jedno tri ure liiiipog frezanja, i to mi je za nedjelju, fala na pitanju, bilo sasvim dovoljno. Uf, što se freza ritala dok sam prvi put prolazio po zemlji nakon pola godine nebrige 😂.

U ponedjeljak je također osvanuo prekrasan dan, ali popodne poslije posla sam imao druge planove, tako da je jedino što sam stigao bilo posaditi malo salate i jagoda u vrtu. Ono, malo, čisto za početak.

Zato jučer više nije bilo cile-mile, ni a ni b, jer za danas i sutra je najavljena kiša i trebalo se uhvatiti posla oko sađenja.

I evo rezultata:

Je, je, znam da izgleda ko da tu nema ništa, samo ravno polje … ali, izgled vara 😎😎😎.

Četiri reda krumpira, i to ovaj put lipo razmaknuti na metar i po, da mogu lagano pomoću freze pošuljati i pofrezati travu za mjesec dva, a ne da se opet moram grbiti s motikom ko prošle godine. I to mi je još stari nabavio dvije kašetice sjemenskih krumpira vrste Jerla, što znači da ćemo iduće godine imati i odličnih krumpira za kuvanje (Arizona, koju sam sadio prošle godine, nije baš nikako za kuvanje 🙄).

Sad čekamo kišu, pa za jedno dva tjedna posaditi još tri četiri reda 😎.

• Poljoprivreda