Boravak u Londonu je uvijek vrijeme za catch-up s najnovijim filmovima, i pogledavši sinoć “The Unbearable Weight of Massive Talent”, nameće mi se pitanje – je li Nicholas Cage konačno porazio svoje demone i došao pameti? 🤗
Prve naznake povratka, nakon desetljeća okupiranja stranica žute štampe, najprije s ekstravagantnim kupovinama a onda problemima s porezima, su došle s “The Pig”, jednim apsolutno nevjerojatnim filmom koji me je, kad sam ga pogledao naprosto izuo iz cipela (trailer je jako zavaravajući, mali spolier 🙄, ali sad nakon odgledanog i “TUWOMT”, vidim jedan vrlo zanimljiv, i developing, thread sa zajebancijom na račun marketinga).
Najkraće rečeno, “The Pig” je “Power of the Dog”, ali na malo (dosta) drugačiji način.
Stoga sam gledajući trailere za “TUWOMT” zadnjih mjeseci, i čitajući ekstra pozitivne kritike nakon premijere u Cannesu, bio u velikom iščekivanju prilike da ga konačno pogledam (na disku je, skinut s torrenta, već 15ak dana, ali … vrt i krumpiri su bili preči ❤️❤️), i mogu reći da nije omanuo.
Istina je da mu treba dobrih pola sata da se zahukta, ali kad jednom krene … za mene je početak bio “acid scene” koji je hillarious od početka do kraja 😂😂😂 … nema stajanja do zadnje scene.
Svakako preporučam.
A ja, čim se vratim iz Londona, organiziram obiteljsko gledanje Paddingtona 2. Nicholas Cage je to zaslužio ❤️.