Osamnaest godina je prošlo u trenu, ostavljajući u sjećanju zauvijek urezane trenutke odrastanja … od igranja s autićima, najviše s plavim Chevroletom s kojim smo se beskonačno dodavali na podu dnevnog boravka stana na Laništu, i religioznog gledanja serije Cosmos s Neil deGrasse Tysonom na National Geographic Channelu, do nebrojenih nogometnih utakmica s ekipom na travnjaku parka u Laništu i (pokojeg) teniskog trijumfa against the odds na internim turnirima TK Purger.
Da, djetinjstvo je bilo fenomenalno ❤️ – prava putanja je potvrđena izborom za učenika generacije na kraju osnovne škole u OŠ Kajzerica, te uspješnim upisom u zagrebački MIOC, a priča je dobila svoj završetak jučerašnjim rezultatima državne mature – 88% iz hrvatskog, 90% iz matematike, 95% iz fizike ❤️ i 100% iz engleskog.

Done! 😎
Mislim, vraga je to “done”, ili “gotovo” u bilo kakvom smislu jer složenost današnjeg života znači da mlade 18-godišnjake, koliko god zreli bili, treba još dugo voditi kroz život (rekao sam voditi, dakle primarno savjetovati, a ne držati ih na stanu i hrani do 40-te 🤣), ali svejedno je to jedan dobar milestone.
I prikladna prilika za obiteljsku sliku za uspomenu s maturalne večeri održane pretprošli vikend u Esplanadi.

I još malo.



Ono što mi je tijekom Tonijevog školovanja u MIOCu bilo jednako važno kao i njegov akademski uspjeh je da u tim tinejdžerskim godinama ima dobru ekipu frendova … and, oh boy, has he delivered 😎❤️❤️❤️.

Ovo je otprilike polovica od njegove “ekipe” iz razreda, koje smo u proteklih godinu i po dana barem jedno 15ak puta ugostili na tulumima u našoj tulumari, bili smo im spas u “sve se zatvara u ponoć” doba korone, i samo zbog njih, napraviti tulumaru je vridilo svake lipe ❤️❤️❤️.
Sine, putovanje tek počinje, neće to sve biti smooth sailing, a u mnogobrojnim trenucima dvojbe koji te čekaju na tvom putu, nije loše vidjeti što o tome kažu stari majstori.
If, by Rudyard Kipling
If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don’t deal in lies,
Or being hated, don’t give way to hating,
And yet don’t look too good, nor talk too wise:
If you can dream—and not make dreams your master;
If you can think—and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you’ve spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build ’em up with worn-out tools:
If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: ‘Hold on!’
If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with Kings—nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds’ worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that’s in it,
And—which is more—you’ll be a Man, my son!