Bacili smo čudesan picigin na Silbi 😍❤️😎

Nakon cjelodnevne picigin nirvane u Južnom portu, mogu bez pardona reći da je Sabuša dobila jaaaaku konkurenciju ❤️❤️❤️.

A pogledaj lipote:

No, trčim malo pred rudo, pa ajmo od početka.

Sve je počelo još takoreći ranom zorom kad je vrend u 8 ujutro (!!) skupio dječurliju, ukrcao ih na gumu i pošao s njima da malo probaju skijati. S obzirom da inače spavaju do 11, moram priznati da me malo iznenadio njihov entuzijazam 🤔. Al oće oni kad im je nešto zanimljivo.

U 9 su bili nazad na rivi (Luana je bila priiiizadovoljna što se uspjela dignuti na skije iz trećeg pokušaja i malo odskijati) gdje smo im se pridružili Toni i ja, i uputili se put Južnog porta, u uvali Sv. Ante.

Tu nas je dočekao uobičajeni prizor (s obzirom da se radi o najpopularnijem sidrištu za jahte na Silbi).

Vrend je odradio manovru, doveo nas do plićaka, i tu je krenula prva runda picigina, tzv. “dječji”.

S time da je pridjev “dječji” točan samo u smislu opisa starosti sudionika. Što se tiče kvalitete, zahvaljujući Toniju, Jakovu i Luani, nije se puno klanjao našem “seniorskom” piciginu kakav obično igramo. A posebne pohvale idu najmlađem Matiji – znam da od ujaka Kruška nije povuka’ gen za picigin 😂, al’ od nekoga sigurno jest😎.

Dvi ure picigina, i jedna lipa galerija slika.

Nakon dvi ure letanja, bilo je vrime za poći doma malo odmorit (usprkos protestima cijelog dječjeg divizijuna “ajmooo još maalooo”), jer … popodne su nas čekala još i veća iskušenja :D.

Kompletna ekipa, dva broda, četiri familije, osmero odraslih i osmero djece.

I za divno čudo, svima se igra’ picigin 🤗🤗🤗. A meni bilo krivo što sam donio samo dvije loptice 🙄.

Igrati picigin u sedam ili osam igrača nije lako ni kada su svi vrhunski, a kamoli u ovakvom sastavu, ali kvaliteta tu ipak nije bila najvažnija.

Uostalom, nakon uru vrimena, ekipa se već počela lagano umarati (uključujući i autora), pauze za odmor na brodovima su bile sve duže i duže (pogotovo kad je vrend donio malo leda s jedrilice pa nismo više morali piti čisti whiskey zagrijan na finih 30 stupnjeva 😂), a to je onda dalo i priliku za malo kvalitetnijeg picigina, s četiri ili pet ljudi.

Najbolji picigin se igrao kad bi omladina krenula u mano-a-mano. Toni vs. Dino i Toni vs. Jakov je bilo milina za gledati sa strane ❤️❤️❤️.

I jedna posebna galerija za najboljeg igrača:

Mi veterani smo isto bacili jedan “veteranski” na kraju. Ali, tu baš i nije bilo zanimljivih slika 😂😂😂. Osim toga, ošla mi je i prepona negdi polovicom popodneva, pa je picigin malo pao u drugi plan. A i red je da polako omladina preuzima stvari u svoje ruke.

Veteranski divizijun:

Zato smo mi veterani bili najjači u uživanciji i zajebanciji, a kraju smo Serđo i ja malo i zaplesali i zapivali na provi (ima i video, ali … ipak bolje da ostane u privatnoj arhivi 😂):