Istovremeno i trivijalno i komplicirano pitanje, pa ajmo najprije na jedno lakše – tko je kriv za rat na Pacifiku u Drugom svjetskom ratu? Za one malo slabijeg pamćenja povijesti, pričam o ratu između Japana i SAD koji je počeo 6.12.1941. japanskim napadom na Pearl Harbour.
Onda? Ko je kriv za taj rat?
Da pođeš na ulicu, i pitaš sto ljudi, većina odgovora bi bila Japan, dosta bi ih odma dreknulo “Hitler!”, a našao bi se i pokoji prolaznik koji bi optužio i Njemačku.
Ono što sam prilično siguran je da nitko ne bi rekao da su za taj rat krive Sjedinjene Američke Države!
A ipak, a ipak … stvari baš i nisu tako crno bijele 🤔🙄😎.
Da ne bi netko pomislio da ja ovdje zastupam takvu poziciju, da su SAD krive za rat sa Japanom – APSOLUTNO NE! Za rat je kriva japanska militaristička klika, na čelu s Hideki Tojom, koja je invazijom Mandžurije 1931., pa onda opet 1937. godine, u želji za sirovinama kojima je Japan jako oskudijevao, pokrenula slijed događaja koji će rezultirati ratom na Pacifiku.
“Pa o čemu mi onda pričamo, Zvone?”, moguće se pita cijenjeni čitatelj.
Pričamo o tome da postoji i drugačiji pogled na tu situaciju i njezin razvoj. Ono što mnogi neće znati je da su prvi japanski bojni brodovi i dreadnoughti bili izgrađeni, gle čuda, u britanskim brodogradilištima 😎. Pri čemu Britancima nije bio nikakav problem podržavati japanske imperijalističke ambicije, kakve su uostalom u Kini imali i sami, dok god je to koristilo razvoju britanske industrije.
A Japanci ko Japanci (a tu možeš staviti isto tako i Nijemci) – kad se nečega uhvate, onda to rade pošteno 🙄.
Početkom 20-tog stoljeća je razvoj japanske industrije u glavni fokus stavio japanski nedostatak sirovina i prirodnih resursa – jebi ga, na japanskom otočju toga nema – a Velika Depresija je na vlast dovela nacionalističku militarističku kliku, pa nije nikakvo iznenađenje da su odlučili proširiti svoj lebensraum na račun tada trulog kineskog carstva, krećući u okupaciju Mandžurije 1931. godine koju su vrlo brzo i pokorili.
Primirje, uz local skirmishes, je trajalo do 1937. i famoznog incidenta na Mostu Marka Pola u Pekingu, što je rezultiralo full-scale ratom između Japana i Kine, pri čemu su Japanci počinili zločine od kojih se ledi krv u žilama.
Pa kad su Amerikanci odlučili da su Japanci prešli granicu, a i nikako im se nije svidjelo da im u njihovom jezeru, Pacifiku, raste jedan sve moćniji bully, i pokrenuli ono što bi mi danas nazvali “sankcije”, ali je to u stvari bilo nešto drugo – Amerikanci su jednostavno rekli Japancima “nećemo vam više prodavati naftu, čelik, ni bilo kakve druge sirovine” – Japan se našao pred zidom.
Napad na Pearl Harbour se tada otkriva u malo drugačijem svjetlu, kao napad očajnika koji, ukoliko ne želi izubiti moć i imperijalni status, nema drugog izbora nego silom uzeti ono što mu treba.
“Znači, ti hoćeš reći da je Japan bio u pravu kad je napao Pearl Harbour? 😮”
SAČUVAJ ME TE BOŽE!!!!
Ja samo hoću reći, da promatrajući stvari kroz čistu hard-core real-politics perspektivu, u kojoj nema puno mjesta za moralnost (actually, nimalo!), stvari nisu crno-bijele. Za one koje zanima više, jako preporučam ovu knjigu:
Ali, a ovdje dolazimo do suštine priče, DANAS nema apsolutno NIKAKVE DVOJBE oko odgovora na pitanje “tko je kriv za rat na Pacifiku” i sve ove dvojbe i sivilo o kojima sam gore pisao, a koji su u stvari sveprisutni u svakom ljudskom djelovanju i interakciji, su se u ovom slučaju dosta jasno iskristalizirali u crno-bijelu sliku u kojoj je Japan krivac za taj rat.
“Dobro Zvone, fala na povijesnoj lekciji, oćemo li malo konačno o temi posta da odgovorimo na pitanje tko je kriv za rat u Ukrajini?”
Kažete, nameće se pitanje? 🤣🤣🤣
Zvone Radikalni 