Što je ovo, ljudi moji!??? ŠTO JE OVO????
Na 180-toj stranici sukošanske Matične knjige vjenčanih, evo i linka, sam našao ovo 😮😮😮:

Ante Vanjak, moj pradjed, od prapradjeda Mile Vanjaka i praprababe Šimice, rođ. Milošević, je 1897. godine oženio Stoju Poborec?????
KAAAAAAKOOOOOOO???? ODAAAKLEEEEE????
Kad se pouzdano zna da je pradid Ante, koji je poginuo negdje u Galiciji u Prvom svjetskom ratu i ne zna mu se grob, OŽENIO LUCU MATOŠIĆ!!!! Koja je poživila do 1962. godine, i koje se i moj ćaća jasno sjeća jer je živjela s njima u kućanstvu sve do smrti.
Danas sam zbog toga malo i poša’ do sukošanskog groblja, naumivši potrošiti uru vrimena u obilasku i istraživanju starih grobova u čemu me je nažalost spriječio sprovod koji sam eto baš popodne pogodio, ali evo, ipak učinjeno na brzinu … nema greške, sve je jasno.

Palo mi je napamet da sam možda pogodio nekog drugog Antu Vanjaka?
Al’ nije, jer sam u Matičnoj knjizi rođenih pored pradida Ante:

Našao i pradida Peru (ok, tehnički on meni nije pradjed, ali ćaća je uvik priča o “didu Peri)

I tu ne može biti greške, jer sasvim sigurno u to vrijeme nije bila još jedna obitelj Vanjaka di se otac zvao Mile sa sinovima Antom i Perom!!! Dakle, to je moj pradid Ante i tu ne bi trebalo biti greške???
Zanimljivo je da sam našao još dva unosa u knjizi rođenih:
1877. rođena Justina

1878. rođen Grgo Mate

Ćaća mi o njima nije znao ništa reći, ali eto dok san bija na groblju, sritija san rođaka Gustu koji mi je ispričao kako je njima did Pere (a Gusti je Pere baš i bio djed) pričao o svom bratu koji je “otišao laščinu” (ili tako nekako – stari mi je posli reka da to znači da se negdje drugdje priženio), a koji je svoj dio zemlje ostavio Parketinima.
Uglavnom, to bi morala biti obitelj mojih predaka … AL’ SA KRIVOM PRABABOM!!! 🤣🤣🤣🤣🤣
Ipak, uzimajući u obzir činjenicu da je taj brak sklopljen 1897, a da je did Toni rođen (tek) 1910. kao najlogičnije objašnjenje se nameće to da je Stoja, pokoj joj duši, umrla, i da se negdje ranih 1900-tih pradid Ante ponovo oženio, ovaj put s Lucom Matošić.
No, za crnu prokletinju, digitalizirane arhivske matične knjige završavaju s 1902. godinom i to u njima neću moći naći.
Tako da mi se čini da ću morati poći do svećenika pogledati novije knjige 🤗.
Čvrsto sam odlučio saznati sve svoje predake do bar prapradjedova i baka, ali kao što sljedeća slika pokazuje, ne ide mi baš zasad 🤣:

Od osmero prapradjedova i praprababa po očevoj strani, ja ih znam točno samo dvoje. I naravno, čudnovatoga mi čuda, baš one po muškoj strani … koje iznenađenje 😮🤣.
Ovo mi je ćaća pomogao napraviti prije dobrih deset godina, i to mi je polazna točka (s puno rupa 🤣):


Al’ polako, korak po korak, saznati ću ja to sve. A nadam se i pomoći dragih ljudi ❤️.
P.S. Draft verzija obiteljskog stabla:
