Osveta je slatka 😎. Najslađa.

Prije pola godine, tijekom jesenskog dijela prvenstva HNS U-15 ženske lige, točnije  24.9., pionirke ŽNK Agrama su u trećem kolu gostovale kod ŽNK Donata na Stanovima, a kako se potrefilo da sam bio u Sukošanu otišao sam na utakmicu … i to zajedno s didom i nonom, jer su naravno i oni htjeli vidjeti svoju Lu kako igra ❤.

Kakva greška 🙄😥.

Nikad u ovih sad već dobrih 6-7 godina što gledam Luanu kako igra nogomet se nisam tako nasekirao! NIKAD!!!

Jedino što dolazi blizu tome je situacija od prije 3-4 godine, dok je Lu još igrala s dečkima iz Gavrana, kad im je na turniru u Brezovici u polufinalu sudac poništio gol (za koji sam ja bio siguran da je bio regularan), zbog čega su i izgubili i nisu prošli u finale.

Toliko sam se tada izbeštimao na suca da je ovaj odbio suditi dalje, pa je neki telac išao suditi utakmicu za treće mjesto, koja je završila neriješeno, pa su se izvodili penali … i onda mi je karma dala priliku za iskupljenje. Naime, sudac se potpuno pogubio i nije skužio da je Gavran nakon tri serije penala izgubio 2:1 (Lu je izvodila prvi penal i promašila) i da je sve gotovo (ono što mi nije jasno da deseci roditelja koji su to isto gledali sa strane nisu skužili???)

Sudac je pustio da se izvode penali dalje, i nakon još dvije serije je Gavran (kao) pobijedio.

Ja sam gledao u nevjerici kako se Luana grli sa svojim suigračima nakon “pobjede” i “osvojenog” trećeg mjesta, te sam pošao do organizatora i rekao “sudac je zajebo, Gavran je izgubio, ovo ne valja”. On me gledao u totalnom čudu, tako da sam mu morao dva puta ponoviti. Gledao me i dalje, no onda se pojavila žena koja je cijelo izvođenje penala snimila na mobitel, zajedno smo prebrojali što je i kako bilo, lik me pogledao i rekao “je, u pravu ste”.

Kad je čovjek uhvatio mikrofon i objasnio igračima i svima u publici kako stvari stoje, naravno da su se Gavranovci, uključujući i Luanu svi rasplakali, i nije to bilo lako gledati, ali … ja sam ipak bio zadovoljan. Malo me je doduše stari iznenadio kad sam mu to pričao navečer na telefon “pa jesi li ti normalan?”, ali kad sam mu temeljito i polako objasnio što se desilo i da bi pobjeda bila ne nezaslužena kako ono pobjede znaju biti da je protivnik bio bolji, već nezaslužena zato što nisu poštovana osnovna pravila nogometne igre, onda je nekako ipak procijedio “a dobro onda” (a ja sam sebi napravio mentalnu notu – “Zvone, ok, možda poslije 75 ipak dolazi vrijeme kad Vanjakovi dolaze pameti” 😎).

No ono što se desilo na Stanovima prije pola godine je bilo puno, puno gore.

Prvo, odmah treba reći da je ŽNK Donat tu takmicu zasluženo pobijedio! Agramovke nisu igrale dobro, neke su igrale jako loše, malo i na sreću su početkom drugog poluvremena izjednačile na 1:1, i deset minuta nakon toga je bilo u stvari jedinih deset minuta utakmice gdje se igrao kakav takav nogomet, jer čim su Zadranke opet dale gol i povele 2:1 nastao je takav kaos da ja još ne mogu doći sebi.

Lako što su mi Luanu tukle kad god i gdje god su stigle i što je bar jedno deset puta završila na zemlji 🤔.

Ali kako su se Zadranke ponašale i odugovlačile vrijeme, to je bilo nešto što se ne viđa niti kod najjebenijih profesionalaca 😯. U zadnjih 20 minuta utakmice, BAREM DESET ZADRANKI JE PO POLA MINUTE NA TERENU VEZIVALO ŠPIGETE????????????  Odlazak po loptu koja je pošla u aut je izgledao tako da bi jedna cura krenula, došla do pola, pa se onda vratila nazad i zovnula drugu da izvodi aut!!!

Stvari su eskalirale toliko da je počelo ozbiljno dobacivanje među nama roditeljima na tribini, sva je srića u stvari da su ćaća i mater bili sa mnom jer se u jednom trenu ćaća digao i rekao “idem ja doma” … i onda sam shvatio da od toga nema kruva i prestao.

No, za Google Search budućih generacija ovdje ću svakako zapisati da je njihov trener Marijan Buljat … … … … 🙄 !!!!

Uglavnom, teško mi je to sve palo, toliko teško mi je bilo gledati da Luana izgubi na takav način da sam sam joj morao nešto napisati … i napisao sam joj nakon utakmice ovo:

Draga moja Lu ❤️❤️❤️,  Vanjakova si 1-kroz-1 … pa na treću potenciju 😎, nema oko toga dvojbe ❤️.

Koliko mi se srce paralo kad sam s noninim pizzetama došao do vaše svlačionice, i vidio te onako razočaranu, ljutu i uznemirenu, to se riječima ne može opisati 😥. Onaj moment kad si, istresajući sav svoj bijes i tugu, sa nadirućim suzama u očima, nemoćna u svome razočaranju, na trenutak naslonila svoju glavu na moja prsa … “Tata, tukli su me” 😥😥😥 … da mi je bilo dohvatiti suca, trenera, ma bilo koju njihovu igračicu … rastrgao bi ih golim rukama 😥.

Ali ću ti isto tako reći da, koliko god sam u tom trenutku bio spreman i željan čvrsto te zagrliti, priviti te k sebi i dati ti da se dobro isplačeš … još više sam ponosan na to kako je to trajalo samo jedan trenutak!

Oko nas je bilo bar pet šest tvojih suigračica, i … onog trenutka kad ti je glava pala na moja prsa … a to je trajalo samo jedan tren … jer, kao da se odbila … “NE, NEĆU!” … uspravila si se, ispalila još par prkosnih rečenica koje ovdje ne mogu napisati, pozdravila me, i otišla u svlačionicu.

Vrlo pomiješanih osjećaja sam bio u tom trenutku. Moderna znanost kaže da se treba isplakati uvijek kad ti dođe. Ali, ti si kapetanica svoje momčadi, njihov vođa, poraženi ste zasluženo, usprkos sucu (minimalno) i nevjerojatno nepoštenoj igri Zadranki (maksimalno), btw. ozbiljno razmišljam da javno prozovem njihovog trenera i napišem mu koliki je JADNIK kad tako trenira 14-godišnje djevojčice!!!, i sve što mogu reći je da sam jako ponosan na tvoju reakciju ❤️

Teška je uloga kapetana momčadi, pogotovo kad momčad baš i nije neka 🙄 (neke cure su igrale kriminalno!), ali ljutnju i bijes zbog ovog i ovakvog poraza treba iskoristiti kao motivaciju da se ubuduće bude bolji.

I koliko god meni fascinantna bila tvoja volja da nakon popodnevne smjene u školi pođeš u 8 navečer na trening, posvećenost treningu je samo jedan dio vrhunskog sportaša, postoje stvari koje možeš (i trebaš!) popraviti … iduće dvije godine su krucijalne u tvome nogometnom razvoju i malo što bi me na ovom svijetu učinilo sretnijim od toga da vidim i doživim da ti svoj neosporni talent razviješ do maksimuma ❤️.

Da stvar bude još bolja, dva kola kasnije su na gostovanju kod Osijeka izgubile 1:0 golom u zadnjim minutama utakmice. Igrale su dobro, bolje od Osijeka, stvarale šanse, ali su napadačice sve promašile i u jednoj od rijetkih gužvi ispred njihovog gola, sretno i spretno su Osiječanke ugurale loptu u mrežu i to je bilo to. Snovi o novom naslovu prvakinja su time polako počeli odlaziti u sferu teorije, iako je jedan neriješeni rezultat Donata (protiv Hajduka) davao barem kakvu takvu nadu.

Ali, trebalo je najprije pobijediti i Donat i Osijek u uzvratima na domaćem terenu u proljetnom dijelu prvenstva! Planovi su se počeli raditi odmah idući dan, ali se pojavio nezgodan problem – Luani je termin krizme bio zakazan za subotu, 22.4. i cijelu zimu je trajala strepnja kako će se posložiti termini utakmica (koje se za pionirke u ligi U-15 uvijek igraju subotom!).

Prva vijest je bila odlična – utakmica s Donatom je zakazana za 12.4., u srijedu, tijekom uskršnjih školskih praznika, ali avaj i kukulele, utakmica s Osijekom je pala točno na subotu 22.4. 🙄.

“Tata, ako pobijedimo Donat, ja idem na utakmicu s Osijekom obavezno” – Luana.

Na što je supruga reagirala – “Jesi li ti normalna, 30 ljudi nam dolazi u goste, ne možeš ih ostaviti, tvoja je krizma”.

“Ljubavi tatina, naravno da ideš na utakmicu!” – ja sam uklonio sve dvojbe 😎.

Ali, najprije je trebalo pobijediti Donat 😎.

I koliko god mi je utakmica u Zadru bila teško pala, toliko mi je utakmica u tu srijedu bila užitak. Jer, u neku ruku, utakmica je bila doslovni inverz utakmice u Zadru … uz APSOLUTNU I BITNU razliku da su Agramovke odigrale pošteno do kraja, i nisu niti jedan jedini put pokušavale krasti vrijeme ❤️❤️❤️.

Zadranke nisu odigrale gotovo ništa, i iako je prvih 20ak minuta utakmice bilo čisti kaos totalno neorganiziranog i bojažljivog nogometa, čim su krajem prvog poluvremena Agramerke dale prvi gol, stvari su se posložile i od tada je na terenu bila samo jedna ekipa.

Početak drugog poluvremena su odigrale odlično, za pet minuta zabile još jedan gol, a kad je sredinom drugog poluvremena Luana zabila i treći ❤️❤️❤️, priča je bila gotova i do kraja utakmice s rezultatom 3:0 jedino što su se Zadranke još malo valjale po terenu, beštimale suca (i dobile tri žuta kartona). A ja se mogu pohvaliti da smo zadarskim navijačima bili puno bolji domaćini nego oni nama … iako je ipak par puta curama dobačeno iz publike (ali, više u šali) “Alooo, stani malo, što ne vidiš da moraš zavezati vezice” 🤣🤣🤣.

Nakon slatke pobjede nad Donatom, odrađena je i rutinska pobjeda na gostovanju kod Splita, i onda se čekao Osijek … koja utakmica je, zaslugom trenera, pomaknuta u večernji termin u 19:30 … gotovo pa isključivo iz razloga da Luana može doći na utakmicu.

I tako se Luana ujutro lijepo krizmala, odradila savršeno druženje popodne s gostima, u 6 navečer pošla na utakmicu, namjestila dva gola i zabila jedan za lijepu pobjedu 4:0 👌. I još su je (od)gledali i nona i dida ❤️❤️.

Trenutno stanje na tablici je sljedeće.

I sad se čeka eventualni kiks Donata. Ruku na srce, jedina mogućnost za to će biti njihovo gostovanje u Osijeku za dva kola, pa ćemo vidjet što će biti.

• Lu nogomet