Ovaj put smo imali juniorsko pojačanje … i bome je vridilo, jer bacili smo sigurno najbolji picigin ove sezone, a zadnja runda od 20ak minuta se kvalificira čak i za all-time best list.

Ovaj put … u petero.

Malo smo se pristrašili na početku vitra i valova jer nas je sasvim lipo špricalo dok smo milili prema svjetioniku, ali začudo, jesmo li izašli malo van i uvatili brivu … vožnja je bila savršena.

A vrime … vruće, paklenski vruće, ali kad smo parkirali gliser u hlad u uvali Male Sabuše, i krenuli se bacati ka sikire … nije više bilo vruće 😎. U stvari, vrime je bilo taman savršeno, a mirnoća i priroda koji su nas okruživali istovremeno i smirujući i motivirajući.

Igrali smo odlično, na momente i fenomenalno, ponajprije i ponajviše zahvaljujući Toniju Letaču ❤️. Jebi ga, mi smo stari 😎, a imati nekoga poput njega za koga znaš da je dovoljno da lopticu itneš dovoljno visoko samo u nekom generalnom smjeru prema njemu, i da će je on stići …. eee, to je drugačiji picigin nego što uobičajno igramo.

Slika govori više od tisuću riječi:

Nismo ni mi staronje bili loši, iako smo i Kruško i ja na kraju ispali kardinalno loši fotografi, pa od bacanja staronja imamo samo jednu respektabilnu 😅.

Evo i Kruškove fotogalerije (od barem sto slika koje je slikao 🤣):

A evo i mojih, generalno vrlo neuspješnih, pokušaja da uhvatim koju paradu:

Sa smirajem dana oko osam uri sunce je kompletno zašlo iza borova, i onda smo bacili završnu treću rundu u kojoj smo, to mogu reći bez okolišanja, postigli nirvanu picigina 🤗🤗🤗. Onaj rijetki moment kad umor i alkohol potpuno nadvladaju ljepota trenutka i saživljenja s prirodom i morem, kad se svi bacaju ka sikire a loptica ide točno di triba … nirvana ❤️.

Na povratku smo teška srca iskrcali Tonija Letača na Velikoj Sabuši da se pridruži svojoj ekipi u Kukljici, no … očekujemo ga opet na Memorijalnom piciginu za devet dana 💪❤️.

A mi smo otplovili u sumrak …

• Picigin