Stvar je u biti vrlo jednostavna – što ga više igramo, sve smo bolji 😎🤣. Trivijalan zaključak, ali je u stvari prilično fascinantno koliko nam bolje picigin ide nakon par posjeta Sabuši, kad se ruka i dlan malo sinkroniziraju.

Krenuli smo napaljeni i motivirani nakon odigranog picigin turnira neki dan, vrend je uzeja i fotoaparat i bili smo spremni ka’ zapete puške.

Vrime … opet savršeno.

Po dolasku smo najprije odradili malo poziranja.

A bilo je i “fleksanja”, kako bi to rekli današnji mladi 🤣.

Vrendu Krušku se stvarno mora’ priznati da se trudija:

Slike od poziranja su ispale odlične:

I na kraju, ono zbog čega smo došli … parade 😎. No, vrend fotograf ovaj put nije bija baš u ekstra formi 🙄. Primjerice, nije Tonija uvatija niti u jednoj paradi 😮.

Ali zato je uslika mene i Boru ❤️. I mislim da je u redu da i mi staronje nekad budemo u fokusu.

Za kraj … tata i sin ❤️.

• Picigin