Post je trijumfalnog karaktera, ali mora početi nevjerojatnim hrkljušem – miješalicu za beton sam kupio 20.studenog 2020. (yep, you read that right, 2020!), pohvalio sam se čak u blog postu mojim “mašinama” 9.ožujka 2021. .. i pravo je upogonio tek tri godine kasnije, 8. studenoga 2023. 🙄.
Luda priča, i ona slijedi, ali za početak, najbitnije je – ljudi, UPOGONIJA SAN MIŠALICUUUUUUU ❤️❤️❤️

Zašto tri godine?
Najprije mi dobrih godinu i po dana uopće nije trebala 🙄. Freza i vrt su bili u fokusu, betona nigdje, i ona je sastavljena mirno čekala u skladištu da joj dođu bolji dani.
A onda, kad mi je prije jedno godinu i po, taman na jesen nakon što je završila sezona u vrtu, došlo nešto konačno betonirati … ustanovio sam da mišalica ne radi! 😢
Slabo vrti bubanj, čuje se da moto radi, vrti se i osovina, ali čim ja bez ikakvih problema rukom mogu zaustaviti bubanj da se ne vrti, nešto temeljito ne valja! E sad, tu je bitno i da sam je išao isprobati u predvečernjim satima, već je bilo slabo svjetlo, a ja sa lošim naočalama, no razočaranje je bilo potpuno i toliko da sam je spremio nazad u skladište i odustao od betoniranja 🙄😢.
Vratio sam se u topli zagrljaj moje freza, koja me nikad nije iznevjerila ❤️, a problem “mišalica ti ne radi” sam pohranio u podsvjest, i čekao da mi opet dođe volja uhvatiti se ukoštac s tim problemom.
Došla mi je volja u lipi sunčani dan, točno na navedeni 8. studenoga 2023., ima’ san i dobre naočale, i problem se manifestirao u manje od minute:

Zvoneeee, a di ti je štift????? 🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣
O blesane, o glupane, o idiote, oooo kako sam mogao biti tako ćorav da to nisam vidio kad sam prvi put gledao. S druge strane, sriiitan, jer, problem je jasan, i lako rješiv. Vrlo pomiješane emocije u tom trenutku.
Međutim, ako ste se upravo slatko nasmijali na moj račun, NISTE JOŠ NIŠTA VIDJELI!!!
Jer, kako je majstor Zvone odlučio riješiti problem nedostajućeg štifta?
U svoj svojoj nevjerojatnoj inteligenciji, ja sam zaključio da sam napravio grešku u sastavljanju, i da sam štift, a koji se taman vidi i na gornjoj slici (a evo i slike gdje je zaokružen) naprosto stavio na krivo mjesto:

I što sam napravio? Uzeo sam čekić, uz dosta muke izbio ovaj zaokruženi štift odatle, i zabio ga u ovu rupu na zupčaniku.
Vratio sam kutiju s motorom na mjesto i nabio je na ovu osovinu, upalio … i mišalica radi 💪.
Yeeeah, VICTORY!!! Gimme five!!!
Dok nisam u nju ubacio kantu vode i tri lopate materijala 🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣
“Što nećeš!? Zašto staješ!???”
People in the know se sad već valjaju po podu od smijeha, naprosto nevjerujući što sam napravio, a došlo je i meni, ne doduše da se valjam od smijeha, već više da si zidarski čekić onako pošteno zabijem u glavu kad sam opet krenuo u istraživanje.
Sjećate se ovog štifta kojeg sam maloprije izbio (da bih stavio ga stavio u zupčanik)?

Kad sam opet skinuo kutiju s motorom, i samo je pogledao … e pa ja sam idiot 🤣🤣🤣

Naravno da onaj štift tamo nije bio bez veze, samo je trebalo upaliti malo mozak i jasno je da na obje strane osovine mora biti štift.
Lekcija (uvik uzmi dobre naočale kad nešto ozbiljno gledaš), na lekciju (nemoj trijumfalno brzati s prvim rješenjem koje ti padne napamet), na lekciju (bez da malo staneš i promisliš) … al’ neka, čovik uči dok je živ. S time da jebi ga, sad je problem ozbiljniji, jer je jasno da sam jedan štift izgubio, i da sad problem nije baš tako lako rješiv.
E malac, kako si 😎.



Nabijanje kutije s motorom nazad na ovu osovinu sad nije išlo baš tako lako kao prethodni put, ali ja taj improvizirani štift u tu rupu nabio jesam 💪, i voila:
Mora’ san snimiti video, jer ovo je bio povijesni trenutak.
Sad imam mišalicu … i ništa više neće biti isto 😎.
Za kraj, mala galerija slika s prve radne akcije.








1 misao o “Upogonija san mišalicu💪😎❤️”