Iskustvo gradnje kuće na Silbi prije 30 godina, s ćaćom i pokojnim bratom, mi je jedna od najljepših uspomena na tinejdžerske dane 🤗. Jednostavno, obožavao sam raditi s betonom, u tih par godina sam postao majstor za mišalicu ❤️, a i pozorno sam pratio što sve i kako ćaća radi, dok je polako rasla ta kuća.

Zidanje, šalovanje, izrada vilica i gredica, nalivanje kantuna i ploče, zatim žbukanje … sve sam naučio 😎.

Zato mi je i bilo tako drago kad sam nedavno konačno upogonija mišalicu.

Upogonija san mišalicu💪😎❤️

I kao što sam i obećao, evo i izvještaja s prvog pravog zidarskog posla – izrade prostora i postolja za solarni tuš u dvorištu.

Okitenska cijev s provedenom vodom i iskopanom rupom za temelj postolja (koje sam vjerojatno (pre)dimenzionirao za potres od 7-8 stupnjeva po Richteru 🤣🤣🤣) su već dugo bili tu, i prvo je trebalo napraviti gredicu

U Gavropromu kupio četiri željeza i desetak vilica (heh, to smo prije 30 godina ćaća i ja morali raditi), malo žice, i evo je, gredica spremna:

Šalovanje stvarno nije bilo komplicirano 🤣.

Osmijeh nakon upaljene miješalice sve govori 😎.

I voila.

Kad mi je mišalica bila već u pogonu, odradio sam usput još malo betoniranja.

Par dana kasnije, kad se to lipo osušilo, došao je red na ziđanje.

Onda je tribalo naliti unutrašnjost i napraviti krunu.

Kad se to sve osušilo (nevjerojatno, ali nisam slikao 😮), bacio sam i špric, iako ne baš posve stručno 🤣, i trenutnim rezultatom sam dosta zadovoljan.

Jasno, trebati će to ipak još malo ljepše ožbukati, baciti barem prvu ruku ako i neću gladiti ufino, ali to može i malo pričekati kad dođe vrijeme za konačnu instalaciju … jer sad me čekaju novi (i puno veći) izazovi 😎.

• Osobno