Poraz od Belgije 0 : 1, al’ srce puno ko kuća ❤️❤️❤️

San je završio, ipak nećemo u Švedsku na EURO, ali bez obzira na to, ovo je bilo fenomenalnih deset dana za koje nije pretjerano reći da sam ih proveo takoreći dišući s hrvatskom ženskom U-17 reprezentacijom ❤️.

Najprije treba reći da je ovo bio povijesni ciklus kvalifikacija za U-17 djevojke iz dva razloga: izvojevana je prva povijesna pobjeda u elitnom razredu kvalifikacija, i djevojke su, time što su završile na trećem mjestu, osigurale da ostaju u Ligi A (tom elitnom razredu), a što znači da u kvalifikacije za EURO iduće godine (U-17 EURO se igra svake godine radi razvoja nogometa) kreću s puno bolje pozicije.

A ovaj završni osvrt ćemo početi od kraja, s još jednom pohvalom HNS-u ❤️.

Od pripremnih kampova i razvojnih turnira do okupljanja reprezentacije, apsolutno sve pohvale za organizaciju. Djevojkama, kako se to kaže, nije falilo magarećeg mlijeka, i uz sve veću kvalitetu rada u ženskim ligaškim natjecanjima kojoj svjedočim kroz zadnjih par godina Luanine karijere u ŽNK Agramu, ovakva posvećenost reprezentativnom dijelu će s vremenom sigurno dati još (puno) bolje rezultate.

No, džaba bi bilo i magarećeg mlijeka i vrhunskih hotela, da nije bilo, odnosno da nema stručnog stožera na čelu s izbornikom Božidarem Miletićem ❤️.

Nikakav insajder info nemam osim onoga što mi je kroz ovih deset dana Luana pričala u našim dugotrajnim razgovorima, i ne manje važno, što sam vidio uživo na tri utakmice. Moj prvi dojam je da se radi o vrhunskom profesionalcu koji je sa djevojkama koje vodi apsolutno na istoj valnoj dužini i njihovo uzajamno poštovanje i zajedništvo je nešto što mi je bilo baš ekstra gledati uživo kroz sve tri utakmice.

Svaku utakmicu je proveo stojeći na rubu svog prostora, svakih par sekundi dajući neku uputu svojim igračicama, pripremio je i vodio svoje djevojke generalski, ko pravi izbornik.

Od taktičke pripreme kroz koje su prolazili svaki dan na dva sastanka Luana bi u šali rekla da bi ju “boljela glava”, a u realnosti joj se otvarao cijeli jedan novi svijet pravog nogometa, taktički ustrojenog, gdje svako u momčadi zna svoj zadatak i što mu je raditi. “Fale mi moji treninzi u teretani i fizički umor, ali zato mi mozak puca od novih informacija”.

Taj jedan kvalitativni iskorak se najbolje vidio po tome koliko su tri utakmice koje su djevojke odigrale u ovih desetak dana kvalitativno i na svaki drugi način bile različite od prosječne utakmice koju gledam u U-17 hrvatskoj prvoj ligi! To je liga u kojoj igraju sve te djevojke (iako su neke poput Ane Grdiše u stvari već potpuno prešle u seniorsku momčad), Luanu već u subotu čeka odigravanje utakmice nadoknade protiv Marsonije iz Slavonskog Broda, i to će biti jedan posve, posve drugačiji nogomet.

No polako, HNS je na pravom putu i nije blesavo nadati se da bi se za par godina i u WU-17 klubovima moglo naći dovoljno kvalitete da se taktička pripremljenost digne na ovakav, danas u Hrvatskoj isključivo reprezentativan nivo. A kad djevojke iz klubova počnu dolaziti s tom temeljnom taktičkom bazom, onda će se i reprezentativni nivo moći podignuti 😎.

A što tek reći o djevojkama? ❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️.

Nika Radolović, Lana Lovrić (C), Štefani Tomić, Klara Žuljević, Petra Bandula, Luana Vanjak, Ana Grdiša, Laura Perković, Ivona Oto, Mia Pestić i Magda Vrtarić iz prve postave, te Ana Ristovski, Samantha Alić, Helena Lešić, Lea Maričić, Marta Pešut, Antonela Grgić, Valentina Akrap, Maja Delišimunović i Allanah Filipović kao zamjene.

Kraljice, sve do jedna.

Sve redom sportašice i djevojke za primjer, koje je užitak gledati dok igraju jer u njihovoj igri nema ni traga onog “prljavog profesionalizma” koji meni osobno toliko ogađuje moderni nogomet.

Odnosno, nema ga još 🙄.

Najjače mi je bilo pred kraj utakmice s Mađarskom, mi vodimo 1:0, smiješi se prva povijesna pobjeda, trener radi izmjenu, van ide Bandula koja je u sredini radila ko lokomotiva cijelu utakmicu, i u trenutku kad vidi svoj broj 8 na sučevoj ploči za zamjene, Petra s drugog kraja terena TRKOM kreće odraditi zamjenu, a Božo viče s klupe: “Staniiii, što trčiš, di žuriš, polakoooo” 🤣❤️❤️❤️.

To su naše cure ❤️.

Dok su recimo Belgijanke pokazale ipak veću razinu “profesionalizma”, s par stručnih profesionalnih faulova u kritičnim situacijama, čestim potezanjima i slično. Pri čemu treba reći da je to ipak kamilica u odnosu na ono što gledaš u muškom nogometu 🤣.

Što se pak same utakmice s Belgijom tiče, kao što smo mi neki dan bili nešto bolji i konkretniji od Mađarske, tako se mora priznati i da su Belgijanke bile bolje, i u konačnici i konkretnije.

Jest da je iznimno glup osjećaj boriti se 90 minuta, i onda primiti gol glavom nakon kornera 😭😭😭, no u konačnici, čak ni da su cure pobijedile, ništa ne bi značilo zato što je Austrija već u prvom poluvremenu protiv Mađarske vodila 2:0 (završilo je 3:0) i tim rezultatom je put na EURO za Hrvatsku bio zatvoren.

Ali je taj gol enormno puno značio Belgijankama, koje su time došle na istih 6 bodova kao i Austrija, koju su pobijedile neki dan 3:2, i time došle na prvo mjesto skupine te se plasirale na EURO.

Naše cure su odigrale vrlo zrelu utakmicu, bile su opasne iz prekida, pri čemu treba posebno spomenuti Lauru Perković koja je par puta jako lijepo prodrla po lijevom krilu, imale su i par polušansi, ali Belgijanke jesu bile bolje i organiziranije.

I ono najvažnije, puno su manje griješile od naših cura 🙄.

To mi je recimo bio jedan pomalo iznenađujući aspekt naše igre, ta velika količina grešaka u igri, krivih dodavanja ili još gore, direktnih predaja lopte u noge suparnicama. Malo koju smo izrađenu akciju uspjeli odigrati, a povezati par duplih pasova u sredini je često izgledalo kao nemoguća misija.

Pozitivan način gledanja na to je da cure imaju ogroman prostor i potencijal da budu bolje 💪❤️, jer bit će EURO i iduće godine 😎.

Za kraj, službeno izvješće s utakmice.