Priznajem da sam neki dan, kad sam vidio nastup Milanovića s Grbinom na onoj famoznoj presici bio poprilično impresioniran.

Odmah mi je bilo sumnjivo koliko je to pravno i moralno-demokratski u redu (koje sumnje je samo sat dva kasnije potpuno raspršila Sanja Barić svojom stručnom pravnom ocjenom – NE MOŽE!), ali da mi je srce zatitralo zbog ozbiljnog ulaska u ring s HDZom jedinog teškaša kojeg imamo … jest.

Svidjelo mi se i kako je opleo po sucima Ustavnog suda, jer me je time oslobodio potrebe da sam pišem post naziva “Gubavci na Ustavnom sudu” – pri čemu moje opravdanje takvog monikera nema nikakve veze s trenutnom gungulom, već ima jedino veze s poviješću Ustavnog suda i BEZBROJNIM sranjskim presudama kojima su nas u ovih 30 godina počastili (da ne spominjemo onu sutkinju koju su tamo uguzili a da nije imala niti potrebne propisane kvalifikacije, alooo!!!!!). I sad mi oni izigravaju neke moralne veličine 🤣🤣🤣. (pri čemu je Goran Selenac, a našlo bi ih se sigurno još par, posve druga priča ❤️).

ALI, već par dana nakon toga je svojim statusom o imigrantima Zoran Milanović pokazao da nije ništa drugo nego “umiveni Trump”, samo (nazivno!) s lijeve strane spektra.

I ako ćemu mu i zaboraviti što je bio jedan od najgorih (ako ne i najgori) hrvatski premijer, njegovo konstantno desničarenje i njegova putinofilija bi bili sasvim dovoljan razlog da mu kažem Ne bi, hvala.

Srećom pa ovaj put ima i izbora ❤️.

• Izbori