Osamnaest godina postojanja bloga, skoro 1900 postova, takoreći nema o čemu nisam trkeljao na blogu 🤣. Od freze i kumpira, preko picigina i nogometa, do globalizacije, nejednakosti, liberalnog bullshita i US izbora … svega ima. U zadnje vrijeme mi je ipak najdraža kategorija Lu nogomet ❤️.

Reklo bi se, dobra prilika za retrospekciju, introspekciju i evaluaciju.

Kad sam s ovim postom započeo svoj blog prije 18 godina, svijet je bio malo drugačije mjesto.

MySpace je bio THE THING 🤣, a pojava bloga kao medija za osobno, nefiltrirano i necenzurirano izjašnjavanje na internetu je obećavala bonancu demokracije 💪. A e, tako je nekako na kraju i ispalo 🤣.

Koliko sam pak ja bio drukčiji … well, u tome mi je najveća osobna vrijednost bloga ❤️.

Samo treba pročitati dva isječka iz mog drugog blog posta, First things first, da se vidi da je to bio neki drugačiji Zvone.

Što ?
Odmah na početku se mora reći da će u ovom blogu biti zastupljena beskompromisna liberalna perspektiva u kojoj je primaran fokus na pojedincu i njegovoj slobodi. Bivajući svjedokom nedostataka socijalizma, poglavito ekonomskih, ali i s njima isprepletenih društvenih (to be honest, s obzirom da sam tada još bio „mali“, većinu toga sam shvatio kasnije :-), smjer razvoja hrvatskog društva u kojem se uvijek od “države“ očekuje da riješi sve probleme mi se čini katastrofalnim. Nedostatak optimizma, samopouzdanja i pripadajuće vjere u sebe i svoje mogućnosti predstavlja, barem po mišljenju autora ovog bloga, rak koji nagriza društveno tkivo naše nacije i cilj ovog bloga je dati jedan mali doprinos u toj teškoj i čini mi se against-the-odds borbi. A to nas vodi na: „And now, ladies and gentleman, in left corner, the challenger ->

Tko ?
Tridesetdvogodišnjak koji upravo završava rad na doktoratu, oženjen, sin od dvije i po godine i princeza na putu (samo što nije). Redovito čita Economist (we are in 100 % agreement), bio bi najsretniji kad bi se nekim čudom na hrvatskoj sceni stvorio političar koji bi bio kombinacija Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, a Michaela Moore-a ne može vidjeti niti nacrtana . Potpuni je i predani ateist i svijet promatra kroz znanstveno-racionalne okvire (ne zanemarujući pritom ni emocije – poglavito kad se mora nositi sa posljedicama svog burnog temperamenta ).

Uvjereni, ali UVJERENI libertarijanac 1-kroz-1, čvrstog uvjerenja da se država samo treba maknuti s puta i pustiti ljude da rade i sve će biti savršeno 🤣🤣🤣.

Zanimljivo je da 80% onoga što sam u tom postu napisao prije 18 godina vrijedi doslovno i danas, ali “beskompromisna sloboda” je nedostižan i ne toliko glup, koliko poguban ideal za držati kao temelj svojih uvjerenja. Jer, na kraju je ispalo da je Lady Margaret Thatcher bila potpuno u krivu kad je rekla “There is no such thing as society” – ne da društvo postoji, već njegova važnost u životu svakog pojedinca raste sa svakim novim danom kako se istim tempom povećavaju i izazovi pred čovječanstvom u cjelini.

Još zanimljivije je danas se sjećati bespoštednosti blog rasprava iz tog vremena procvata blog.hr-a, a koje se u odnosu na današnji diskurs na socijalnim mrežama čitaju kao transkripti sastanka članova MENSE 🤗.

Još kad je mrak pokrenuo pollitika.com portal ❤️❤️❤️.

To su bila vremena 🤗.

A onda je blog postupno umro 🙄, sve se prebacilo na Facebook, s “totalnom demokratizacijom” s vremenom ošlo u helać, tako da je retrospektivno gledajući, odluka da prije tri godine reaktiviram svoj blog ispala jedna od boljih u životu 💪.

Za one koji se nadaju da bi punoljetnost konačno mogla Zvonu Radikalnog prizvati “uvriježenoj kulturnoj i pristojnoj pameti i ponašanju” … erm 🙄. Brutalna je činjenica da u ovom društvu naprosto ima previše idiota, kretena, gubavaca, homofoba, rasista, ustašoida i generalno šupaka svake vrste da bi u cijelosti “pristojan diskurs” bio opcija. Ima ko će to tako ❤️, ja ću po svom.

Ipak, moram se pohvaliti da mi se prag tolerancije polako podiže s obzirom da mi iz šuba napamet pada par situacija koje su se desile kroz protekle mjesece a koje bi kod starog Zvone Radikalnog generirale post u kategoriji minimalno Govna & šupci, a moguće i Idioti & kreteni, dok sam od kategorije “Prigovori korisnika” takoreći odustao 😮🙄.

Napredak … malim koracima.

Za kraj, zahvala svim čitateljima mog bloga ❤️❤️❤️❤️❤️. Koliko mi je blog osobno važan kao “osobni dnevnik” i memento zanimljivih životnih trenutaka, još mi je važnije i draže da ima ljudi koji ga nalaze zanimljivim 🤗.

Idući milestone, 2.000 postova 💪.

• Osobno