Luana je sa Špogijem državna prvakinja u srednješkolskom futsalu 💪❤️

Peti put je Luana jučer i danas bila na završnici Državnog prvenstva u školskom futsalu, u prethodna četiri pokušaja s ekipom OŠ Kajzerice, tada u kategoriji osnovnih škola, najbolji rezultat je bilo treće mjesto u prvom pokušaju, 2019. kad je bila tek u četvrtom razredu i kad su ih u polufinalu u kategoriji od 4.-6. razreda zaustavile baš Mia Gavrić i Lana Lovrić iz pulske škole Veli Jože, kolegice iz WU-17 repke (iako su i Mia i Lana u stvari sad već u WU-19), da bi se trećeg mjesta domogle pobjedom nad ekipom iz jedne zadarske škole, za koju je tada igrala Mia Pestić.

Lijepe uspomene i sjećanja.

Ove godine prvi put u konkurenciji srednjih škola, i što da vam kažem … nije bilo baš napeto 🙄🤣.

A kako će i biti kad s Luanom u ženskoj futsal ekipi Sportske gimnazije iz Zagreba igraju još i Tea Vračević, jedna od najboljih SENIORKI u Prvoj HNLŽ i već standardni član seniorske ženske reprezentacije, Lea Kolčić, seniorka Agrama, te Magda Vrtarić i Stela Veseli, standardne članice WU-17 reprezentacije 💪💪💪.

Evo i popisa svih škola sudionika po grupama.

U skupini su najprije pali Gimnazijalac iz Dubrovnika 12:0, pa Polet iz Vinkovaca 7:2 (to sam gledao na web rezultatima uživo i bilo mi je malo čudno kad je prvo poluvrijeme završilo samo 3:2 .. što se zbiva 🤔).

U četvrtfinalu, koje se igralo jučer popodne u 18:30 su se križali sa skupinom D, gdje ih je čekala ekipa Zdravstveni radnik iz Splita, i tu sam utakmicu gledao uživo 😎. A e, nije Poreč na kraj svita, jel sjedim navečer tri ure za laptopom doma u radnoj sobi ili u hotelskoj sobi ista stvar, a i nije dolazilo u obzir da ja propustim taj trenutak.

Četvrtfinale je završilo pobjedom Špogija 7 : 0, i usprkos rezultatu to nije bila skroz nezanimljiva utakmica jer je za Splićanke igrala Lana Kukavica, članica WU-19 reprezentacije, i vrlo, vrlo odlična igračica futsala 💪🤗. Malo tko može izdržati duel sa Teom Vračević, ali Lana je pokazala par puta da zna i može. Nažalost, ostatak ekipe naprosto nije na njenoj razini, i to je bila dosta rutinska pobjeda Špogija.

A kako sam, da budem siguran, došao i malo ranije, pogledao sam i drugo poluvrijeme jedne utakmice muškog četvrtfinala i tu su dečki iz Jastrebarskog, iako su na poluvremenu gubili 2 : 0, pokazali silan karakter, preokrenuli utakmicu i na kraju pobijedili 5 : 3 💪.

I da vam kažem ljudi moji – ti dečki znaju igrati futsal 😮😮😮. Bilo ih je baš milina gledati (na kraju su završili treći, i ima i par fotki na kraju🤗).

Završnica Državnog prvenstva se nastavila danas ujutro u 9 s polufinalima, u kojem je Špogi čekala ekipa Ekonomac iz Osijeka, u kojoj su bile Klara Žuljević i Lea Maričić, Luanine suigračice iz WU-17 reprezentacije 💪💪. I taman kad sam očekivao malo ozbiljniju utakmicu, puf u drugoj minuti je Tea Vračević solo akcijom nakon jednog auta zabila za 1 : 0, i Osiječanki kao da je nestalo s terena. Lea Maričić se trudila u napadu, i par puta je dobro primila nabačenu dugu loptu i kreirala malo rusvaja u obrani Špogija, ali pred kraj prvog poluvremena je Tea zabila bombu za 2 : 0, u drugom poluvremenu još dva komada, nek se nađe (posebno mi se svidio savršen Luanin nabačaj iz kornera za Leu Kolčić u sredini za 3 : 0 ❤️) i to je bilo to.

Zgodna stvar, kompletan video stream utakmica polufinala, ženskih i muških, možete pogledati ovdje.

Dvorana 1.

Dvorana 2.

No dobro, nije da ću se baš žaliti što nije bilo silno napeto, finale je tu, trči nazad u hotel odraditi call s Londonom i check-out iz hotela … al’ avaj i kukulele, kako mi je poslije pričala Luana, propustio sam vrhunsku utakmicu muškog polufinala, u kojem su dečki iz Jastrebarskog ❤️, vodili 1 : 0 do DVIJE SEKUNDE PRIJE KRAJA, kad je ekipa Splićana imala aut, koji je malac izveo tako da je naprosto svom snagom šutnuo loptu u sedmerac, i ona se odbila od noge jednog igrača Jastrebarskog direktno u gol … autogol, 1 : 1 🙄😮.

Naravno, onda su izgubili na penale 😢.

Žensko finale, koje se igralo u 11 sati je bilo posebna priča 🙄, jer ekipa Gymnicusa iz Osijeka nije “pala šaptom” kao njihove sugrađanke u polufinalu, iako bi konačan rezultat 7 : 1 sugerirao drugačije.

Poluvrijeme je završilo 7 : 0 za Špogi 🙄😮🤔, uz totalnu dominaciju igračica Špogija u svakom pogledu i problem je bio što su igračice Gymnicusa već krajem prvog poluvremena, kad je utakmica bila riješena svoju nemoć počele iskazivati grubom fizičkom igrom 😢.

A pogotovo su na pik uzeli Teu Vračević ❤️. Bilo je par žutih kartona, ali kako se utakmica bližila kraju, ti kartoni nisu uspjeli smanjiti agresiju Osječanki, i kad je njihova sedmica, dok je Tea bila u naletu, nju cipnula onako vrhunski stručni s leđa točno po dnu potkoljenice i saplela je tako da se Tea svom snagom zabila u igračicu ispred, pri čemu suci ne sude ništa i igračice Gymnicusa već jure u napad, dok Tea leži s jednom rukom u zraku, drugom se drži za zglob a ja vidim kako joj suze naviru … više od osjećaja frustracije nego što je fizički boli … meni jedna misao prolazi kroz glavu “evo sranja” … i sranje bi 🙄.

Suze su se u pola sekunde transformirale u bijes, Tea se digla i … to nije bio deja vu, u smislu da sam to već proživio, ali ja točno znam što će se desiti dok Tea trči prema svom golu i osječkoj sedmici koja se pozicionira ne bi li primila loptu … buuuum … nasrtaj s leđa, ova je poletila dva metra i pala na pod … direktni crveni karton.

Siiineeee, kako je Tea na klupi šutnula onaj koš za smeće 🤣.

A dvi minute je do kraja utakmice 🙄😢.

Gyminicus je do kraja zabio utješni gol, i to je bilo to. Šteta za Teu koja je time ispala iz izbora za najbolju igračicu turnira (što nedvojbeno i apsolutno JEST, ovako ju je dobila njena suigračica Lea Kolčić, isto zasluženo ❤️), ali to je sve dio nogometnog odrastanja koje, kad si talentiran i predispozicioniran za uspjeh kao Tea, postavlja i malo veće zahtjeve kod realizacije. Moraš se i naviknuti da te grubo tuku 🙄.

Za kraj, prvakinje 💪.