Kakva je to avantura bila š. KruÅ”ko kao glavni incijator i organizator, Nidžo, Jure, Lea, Hrvoje i ja.
Najprije s dva auta 500 kilometara do Bologne, gdje smo unajmili kamper, i onda dan i po jahanja po 2.200 kilometara talijanskih, francuskih i Å”panjolskih autocesta do Leiriae u Portugalu, na utakmicu 2. kola skupine B izmeÄu Hrvatske i Francuske.
Tri nezaboravna dana … a i utakmica je bila odliÄna.
Start je bio s Bregane, oko 2 ujutro, 16.6.2004. uz neizostavan Red Bull š.
Oko 6 smo uŔli u Italiju,
Malo odmorili, prizalogajili i produžili put Bologne, do firme koja iznajmljuje kampere.
Potrajalo je jednu uru dok je KruÅ”ko rijeÅ”io papirologiju, ali sve se rijeÅ”ilo, 500 eura kaucije, i hop … dobili smo kljuÄeve ovog ljepotana (jadan, nije zna’ Å”to ga Äeka š¤£).
Krenuli smo oko podne, do Leirie je bilo 2.200 km a do utakmice 33 sata, tako da smo raÄunali da smo svakako navrijeme. Nismo doduÅ”e raÄunali da Äe KruÅ”ko odmah na prvom zavoju, na ulasku na zaobilaznicu fiiino zaorati malo kamperom po ogradi š¤£š¤£š¤£ (bio mu je prvi put da vozi kamper, pa se tribalo priviknuti na gabarite).
No, nakon brzinske inspekcije naÅ”eg strojara Nidže, zakljuÄili smo da je sve u redu šŖ.
i zajaÅ”ili autoput šŖ.
Evo i slike puta, kako danas to vidi Google Maps, ali to se odliÄno poklapa s onime kako se sjeÄam da smo iÅ”li.
Iz Italije na Azurnu obalu (but, with no time to spare, nismo vidili Monte Carlo š), u Francuskoj nam se desio prvi mali kiks – nismo znali da Francuzi imaju invertirane boje za cestu/autocestu š¤£š¤£š¤£ – svugdje je zelena za autoput, a plava za lokalne ceste, ali jebi ga, kod njih je (bar tada š¤) bilo obratno pa nas je kum Jure umjesto na autoput odvezao u … e jebi ga, ne mogu se sjetiti koji je grad bio.
Kiks je bio minimalan jer smo promptno uoÄili problem, i za deset minuta smo bili opet na autoputu.
Malo ozbiljniji scare je bio kad smo negdje poslije ponoÄi, možda je bilo i 3 uÅ”li u Å panjolsku pa negdje oko Burgosa (e toga se dobro sjeÄam š¤£ – Burgos … š ) skužili da smo tanki s gorivom a pumpe nigdi š¤£. Ipak, pumpu smo uspjeli naÄi prije nego Å”to je auto stao, i nakon toga nas niÅ”ta viÅ”e nije moglo zaustaviti.
Oko deset smo uÅ”li u Portugal i tu je pala prva grupna slika – odmorni i naÅ”iljeni na zgazimo Francuze.
Nakon joÅ” par sati vožnje, lica nam je ozario ovaj prizor, negdje oko tri popodne … stadion u Leiriai.
S time da imam i joÅ” bolju fotku š (kumica ā¤ļø).
Trebalo nam je malo vremena da naÄemo mjesto za parkirati kamper:
Bacili smo i selfie s vlasnikom dvoriÅ”ta (naravno da smo pitali Äovika je li u redu da ga tu ostavimo).
I krenuli prema stadionu u Ŕetnju, da vidimo atmosferu, di je stadion i malo se zagrijemo.
NavijaÄke boje su se podrazumijevale:
Luda atmosfera, koju slike samo djelimiÄno doÄaravaju:
A e, Å”to reÄi š¤£ā¤ļø.
Ovo su prave hrvatske navijaÄice ššŖā¤ļø, a ne Ivana Dnoll š¤£.
I u cijelom tom raÅ”omonu i gunguli desilo se Äudo – NALETILI SMO NA TONIJA ROIÄA! š®ā¤ļø.
On je u Leirii bio u aranžmanu sa svojom ekipom, ali karma nas je pomazila (a nije ni moglo ispasti drugaÄije ā¤ļø).
S Tonijem smo se vratili u naÅ” base camp na “zavrÅ”nu pripremu”, i tu je nastala prva ikonska fotografija naÅ”e avanture.
Dok je gledam, emocije naviru i mogu samo reÄi:
LIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIVVVAAAAAAAAAAAAJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ
Malo smo se joŔ podružili, odradili kvalitetnu pripremu za utakmicu, i onda je doŔlo vrijeme za krenuti put stadiona.
Utakmice se slabo sjeÄam, osim ekstaze kad je RapajiÄ iz penala dao gol i izjednaÄio na 1 : 1,
i onda PrŔo samo par minuta kasnije zabio za vodstvo 2 : 1.
EKSTAZA!
(slika nije iz tog trenutka, ali to je taj feeling).
Nažalost, Trezeguet je samo desetak minuta kasnije izjednaÄio na 2 : 2, i tako je ostalo do kraja šŖ.
Nakon nerijeÅ”enog 0 : 0 sa Å vicarskom u 1. kolu, ovo je bio rezultat koji je kao imperativ za plasman dalje nosio pobjedu protiv Engleske (op.a. izgubili smo 4 : 2 i ispali s EURA š), ali je u tom trenutko sve to nama bilo posve nevažno.
Mi smo bili pobjednici š¤.
Da smo pobijedili, možda bi dernek nakon utakmice u navijaÄkom parku bio bolji, ali kako nas je umor poÄeo svladavati i nije bilo nekog urnebesnog tuluma, nakon jednog ili možda dva piÄa smo se polako uputili nazad prema kamperu. Å etnja od dobrih 30-40 minuta, i dok smo se tako polako truckali nazad, sjeÄam se kako sam se pogledavao s Hrvojom … “pa nije to valjda to?”
Ok, jest za nas veÄ bilo jedan poslije ponoÄi, ali u stvari je bilo tek 11 u Leiriai i obojica smo imali nekakav feeling da to ne može biti sve, pa smo se lijepo odluÄili vratiti nazad i vidjeti Å”to ima.
Vratili se jesmo, i popili joÅ” jedno piÄe, ali kao Å”to rekoh, nije tu bilo nekog urnebesnog tuluma pa smo, zadovoljivÅ”i naÅ” taj tulumarski gen ā¤ļø, nakon po ure i mi odluÄili zakljuÄiti veÄer i vratiti se u kamper.
High point povratka nazad je bio nogomet na obali Atlantskog oceana.
Kako nam se nije žurilo nazad, odluÄili smo naÄi neko mjesto na obali da popijemo kavu, i naÅ”li smo perfektno.
Parkirali naÅ” kamperiÄ ā¤ļø
I izguŔtali jutarnju kavicu.
Nakon “rekuperacije”, pjeÅ”Äane dine su zazivale nogometnim zovom … i naravno da smo bacili “na male branke” … gledajuÄi Atlantski ocean ā¤ļø.
Iako se ne sjeÄam rezultata, ni tko je protiv koga igrao, joÅ” se sjeÄam osjeÄaja pijeska pod nožnim prstima ā¤ļø. I koliko je teÅ”ko trÄati po pijesku š¤£.
Nakon svih tih guÅ”ta, sad je tribalo odraditi put nazad od 2.700 km … i bilo je i to zanimljivo.
Recimo, prije vraÄanja kampera, tribalo je isprazniti naÅ”e WC tankove … i Å”to da vam kažem š¤£š¤£š¤£ (to su bila drugaÄija vremena, i danas ne bi tako š¤šš ).
I tada je bilo ekoloÅ”ki svjesnijih, ali … jebi ga š¤£ā¤ļø.
Osim toga, put nazad je bio uneventful, osim Å”to se sjeÄam da sam u Å panjolskoj, kad smo stali za ruÄak u motelu uz cestu pojeo jedan taaaakooo dobar ramsteak da ga joÅ” i dan danas pamtim š¤£ (a bija san i zericu gladan).
No, raspoloženje je i dalje bilo ekstra.
Bili smo u sigurnim rukama ā¤ļøā¤ļøā¤ļø.
OproÅ”tajna slika ā¤ļøā¤ļøā¤ļøā¤ļøā¤ļø.
Å to reÄi za zavrÅ”nu rijeÄ?
Ono najvažnije je da je ekipa i dalje tu ā¤ļø, okrnjena preranim odlascima, ali dobro se držimo šŖ.
I da mi netko danas kaže: “Eeee, odaberi pet ljudi da kamperom s njima poÄeÅ” na put od par iljada kilometara na ovaj tubro gtx injection event” (pri Äemu taj event sasvim sigurno viÅ”e ne bi bila utakmica hrvatske (muÅ”ke š¤£) nogometne reprezentacije) … ja bih danas odabrao istih pet ljudi ā¤ļøā¤ļøā¤ļøā¤ļøā¤ļø.