18-ti Memorijalni picigin za Hrvoja smo odradili u velebnom stilu ❤️😎

Idu dani, lete godine, ali tradicija se nastavlja ❤️. Buco već osamnaest godina nije s nama 💔, no sjećanje na njega je i dalje živo ❤️, i nadam se da će živjeti još dugo, dugo kroz Picigin klub “Buco”, koji smo zasnovali neki dan.

Jučer nam je bilo odraditi 18-ti po redu Memorijalni picigin u njegovu čast, i odradili smo ga “točno kako triba”, u jakom sastavu i s pravom ekipom ❤️.

Organizacija je bila besprijekorna, sve smo se sjetili uzeti … a Lučo, ka i uvik .. .specijalac ❤️❤️❤️.

Ukrcavanje je potrajalo, a bilo je i malo nervoze jer je ovo bilo prvi put da idemo s El Capitanovim novim gliserom … koji je bija na popravcima sve do neki dan 🤣. Tako da nam se desija i presedan, da smo se ukrcali i krenuli a da nismo niti piće natočili!? 😮😮😮😮😮😮

Što je bila veeelika greška, jer nas je čekalo izazito valovito mor, s jakim maeštralom, tako da je put bija izrazito nezgodan, i smočili smo se do gole kože … pa još malo više 🤣.

Međutim, ni to nije spriječilo standardni selfie.

Dok smo mi jurili prema Sabuši, iza nas je fino buktio požar iza brda 😮.

Koji uopće nije izgledao neozbiljno 🙄.

Kod Gospe od Sniga je odrađeno standardno zaustavljanje, koje je ovdje imalo još jednu funkciju – rasterećivanje broda 🤣. Jebi ga, sedam u gliseru nas je bilo daleko previše, ali je Barać spasio stvar tako što je pokupio Juru, Nidžu i Tonija pa su oni do Male Sabuše pošli njegovim autom.

Naravno, Lučo je čim smo pristali organizirao impromptu šank … nakon polivanja i smrzavanja priko kanala, piće nam je bilo nuuuužno potrebno 😎.

Požar je iza nas gorija i dalje, ali to nam nije bilo bitno dok smo olakšani jurili prema Sabuši 💪. Raspoloženje – ROOOOOOAAAAAAARRRRRRRRRRRRRRRRRRR!!!

Kad smo stigli, na Sabuši su nas već čekali Marijan i Darko koji su došli Marijanovim brodom, i naravski, prvo smo krenuli s malo opuštanja i “zagrijavanja”, a uslijedilo je i par obaveznih selfija prije početka.

I onda smo bacili picigin 😎. Odnosno, da budem precizan, ekipa je bacila picigin, a ja sam se uhvatio fotoaparata i slikivanja.

I što da vam kažem … išlo mi je odlično 😎💪. Od 250 napravljenih slika, 70 ih je ispalo odličnih, dečki su se lipo bacali i još bolje pozirali, i za početak evo desetak najboljih (kompletna fotogalerija je na kraju posta).

Nakon što sam odradio obveze slikivanja, i ja sam se pridružio ekipi pa smo bacili po ure lipog picigina. Nije bija baš vrhunski, jer je teško igrati u sedmero (a u jednom trenutku nas je bilo u osam u krugu!), ali je svejedno bilo vrhunskih rundi, fenomenalnih parada, i puno, puno, puno smijanja i dobrog raspoloženja.

Točno kako i triba biti … pogotovo na Memorijalnom piciginu ❤️.

U pauzi je nastalo još legendarnih fotografija … prvo, dva kralja ❤️❤️.

Sjetio sam se uslikati i jednu ekipnu, za najbolju ekipu ❤️.

Poziranje se nastavilo

A bilo je nešto “malo” i za poisti 🤣🤣🤣.

Pri čemu se mora naglasiti da je Ljiljin cheesecake ipak odnio pobjedu – dobra je bila i Lučina kobasica, i Leine ekstra polpete s piletinom, bija je odličan i četrun … ali cheesecake je cheesecake ❤️.

Tu je nastalo i jedinih par mojih fotografija s eventa (hvala Toni ❤️):

Njaaamiii … a čeznutljiv pogled Darka dok me gleda kako slatko mandžiram vam sve govori koliko je bija sladak (no bez brige, bilo je za svih 💪).

Nakon što smo bacili još jednu rundu picigina, ovaj put se ipak podijelivši u dvi ekipe, došlo je vrijeme za totalno opuštanju i onaj “memorijalni” dio gdje smo se prisjećali Hrvoja i naših doživljaja i avantura s njim. Vrend je održa govor, riješili smo i treću bocu votke 😮😎, i što reći … sve je bilo kako triba.

Ovo je pravo mjesto za prisjetiti se dragih Senatora koji nam se nisu mogli pridružiti – Sergej je bio na operaciji kuka prije koji misec (je, je, u tim smo već godinama 😮), a Krsto Maćo je ima “neodgodive obveze” 🤣.

No zato su Marijan i Darkec bili više nego dostojna zamjena ❤️❤️, i pripriprizadovoljan sam da smo dobili još dva ekstra člana našeg Picigin kluba, a virujen da su i oni uživali.

Zajašili smo valove u zalazak sunca, pod budnim okom El Capitana, i njegovog prvog pomoćnika 💪🤣.

Evo i popravak, da ne bi vrend reka da ga nikad nisan dobro uslika 😎❤️.

Povratak smo odradili raspoređeni u dva broda, s time da smo mi u gliseru zaključili da nam je i Toni previše, pa smo nakon Ždrelca odradili “pribacivanje”.

Zalazak sunca nas je zatekao na po kanala

gdje je pala i standardna Cohenova Hallelujah, naša uobičajena muzička pozadina za sam kraj.

Bilo je to čudesno i neponovljivo popodne (al’ naravno, ponovit ćemo dogodine opet!), provedeno daleko od svih briga i stresova, u savršenom prirodnom okruženju mora, borova i maestrala (ok, da ga je bilo manje, ne bi se bunili), s fenomenalnom ekipom, uz najbolju igru na svijetu.

Pri čemu se kristalno jasno formulirao i glavni cilj našeg Picigin kluba “Buco” – 20-ti Memorijalni picigin odigrati na novonapravljenom picigin igralištu u Sukošanu 💪💪💪.

Fotogalerije

Marijan je bio u legendarnoj formi:

Kako to radi majstor:

I jedna umjetnička ❤️.

Jedan i jedini, neponovljivi Lučo:

Najprije malo poziranja za kameru ❤️ (uz napomenu da se cilo vrime žalija kako mu je malo zima).

Ipak, kad se zagrija, poletija je par puta ka sikira.

Odradija odličan duet s Borom:

Vinuo se u nebo … ki da će poletit:

A na kraju je krenuo haos 🤣😎❤️❤️❤️

Nešto malo se još i igralo:

Eh, da bar mene oće žena gleda ‘vako zaljubljeno ka’ što Lučo gleda lopticu ❤️.

Darko je bija odličan, doduše ponajprije na samom početku, prije nego što ga obuzelo “opuštanje” ❤️.

Bore mu je tu i tamo bija backup 😎💪🤣.

A sam Bore je odigrao … seniorski suzdržano (odnosno, ja sam bio suzdržan u snimanju, fokusirajući se više na nove članove … ali mi je drago da sam ipak uhvatio jedan poznati Borin “horizontalni let” 💪).