Vrend nije bija na piciginu u nedilju (prvi ove sezone koji je propustio!), i navijao je već za utorak, ali kako smo mi od Čudesnog picigina bili slomljeni do kraja, pao je kompromis za srijedu 💪.

Sredina tjedna je ispala nezgodna za puno ljudi 🙄, tako da smo na kraju isplovili samo vrend, Toni i ja.

Vrend je bija napaljen do kraja, i kako se to kaže “spreman za najveće domete” 💪.

A kako je picigin u troje teška, zahtjevna i previše umarajuća disciplina (za nas dva Senatora), usput smo kod Gospe od Sniga skupili Vedranu da nam pomogne 🤗😎. Njen prvi picigin ove sezone, i nije razočarala 💪.

Kad smo došli, upogonili smo malo omladinca 💪💪💪.

I jedna vako, “za Instagram” 🤣

Zauzeli svoju poziciju u hladu, popili jedno piće … i bacili odličan picigin.

Najbolje je bilo koliko brzo je Vedrana “uvatila mot”, i već nakon pet minuta je ekstra pouzdano vraćala nazad lopte, ali tako je to kad se picigin igra od malih nogu ❤️ … ka’ vožnja bicikle, nikad ne zaboraviš.

Ovaj put nije bilo slikanja, već smo se posve posvetili piciginu, a prvi vrhunac dana je bio kad nam se taman negdje nakon po ure igre pridružio i Cico, koji je gliserom bio u Maloj Sabuši s obitelji (i svoja dva sina, što je bitno za nastavak priče!).

Eeee maalaac, onda smo bacili i par pravih rundi 💪💪💪. Zna’ san ja da je Cico sigurno dobar, i podsjetija me malo svojim paradama na Boru, još jednog sljedbenika (i čuvara tradicije) “sukošanske parade” i sve u svemu, to je bilo ekstra.

A onda nam se pridružija i mali Kasijan, Cicin sin. “Mali” niti 11 godina … a već zna letati ka’ sikira ❤️❤️❤️ i tih zadnjih 15 minuta prve runde, kojih smo stigli odigrali s malim Kasijanom prije nego što je Cico s familijom morao nazad doma su bili TOP! 💪💪💪

Nema straha za budućnost sukošanskog picigina ❤️.

Izmoreni nakon prve runde, odmorili smo fino u hladu, poslušali malo muzike i malo se isćakulali.

Druga runda je počela sa suncem još malo iznad borova, ali vrlo brzo se spustilo iza pa više “nije išlo u oči”, i zadnjih po ure smo odigrali onaj pravi nirvana picigin. S manje letanja nego da su tu još bili Bore, Lučo, Dino ili Prika, ali svejedno pravi. Pri čemu vrend zaslužuje poseban spomen 💪💪💪❤️ – leta je ka’ sikira! Ka nikad! Čak je jedan put i livom rukom uvatija lopticu na paradi!!! 💪💪💪.

Totalna mirnoća u smiraj, bez daška vjetra, toplo more i savršeno prirodno okruženje kamena, borova i maslina … što čovik može više poželiti … čista nirvana.

Povratak u zalazak sunca je bio prilika za još par fotki (totalni fail da sam Vedranu uhvatio samo na jednoj slici 😮🙄)

Nakon što smo Vedranu ostavili kod Gospe od Sniga, krenuli smo nazad.

Naravno, poslušali smo Hallelujah na po kanala, i sjećam se da me je vrend u jednom trenu pitao “o čemu razmišljaš”, a ja sam mu rekao kako razmišljam o tome kakvo je more čudo.

I je ❤️.

• Picigin