Pripremna utakmica WU-17 reprezentacije, Hrvatska – Slovačka 0 : 0

Kooooonaaaačnoooo opet utakmica hrvatske WU-17 reprezentacije ❤️❤️❤️.

Pripremni turnir, a u biti dvomeč između Hrvatske i Slovačke na stadionu NK Zagorca u Krapini, u sklopu priprema za kvalifikacije za WU-17 EURO koje počinju krajem ovog mjeseca i u kojima će Hrvatska igrati u grupi s Francuskom, Italijom i Bugarskom.

Za početak, mislim da s ovom utakmicom izbornik Božidar Miletić ne može biti posve zadovoljan.

Ne znam da li je to bilo zbog treme (ali, kakva će tek onda trema biti protiv Italije i Francuske?), a možda će biti i do umora jer su sve reprezentativke odigrale za vikend ozbiljne utakmice u svojim ligama (neke možda i dvije, igrajući i za kadetkinje i seniorke!), no u igri Hrvatica je bilo previše grča i puno previše pogrešaka, a premalo fluidnosti i protoka lopte.

U taktičkom smislu, bila su to dva različita poluvremena. U prvom je momčad Hrvatske igrala povučenije, bez visokog presinga, čekajući da im Slovakinje dođu (moja pretpostavka je da je to priprema za sraz s jakim reprezentacijama Francuske i Italije gdje bi bilo kakvo jurišanje bilo pogubno), dok je u drugom poluvremenu izbornik malo “opustio uzde” svojim igračicama koje su od početka krenule u juriš i visoki pritisak, i to je onda izgledalo bolje.

E sad, kao i uvijek, sve ove moje opservacije treba uzeti sa zrnom soli, jer niti sam ja neki veliki nogometni stručnjak (a pogotovo kad utakmicu gledam sa strane terena, a ne iz one lijepe TV perspektive), a uz to je i moja glavna uloga i fokus na utakmici fotografiranje.

But, for what it’s worth, here it goes.

Ono čime izbornik sigurno može biti zadovoljan u ovoj utakmici je potvrda Valentine Akrap kao odličnog stopera, i ona je zajedno s Martom Pešut činila stup obrane koji je bio najbolji dio momčadi. Obje čvrste i neprelazne u duelu, i staložene u izgradnji igre, jako dobro su neutralizirale napade Slovakinja, koje u stvari uopće nisu bile neopasne, pogotovo u prvom poluvremenu.

Takve pohvale se nažalost ne mogu izreći i za naš bekovski par, koji su činile Magda Vrtarić desno i Laura Perković “Pogba” lijevo. Magda je u obrambenom dijelu, kao i uvijek, odradila odličan posao, ali njeni centaršutevi danas nisu bili opasni i to je jako nedostajalo momčadi. Pogba pak danas nije imala svoj dan, nije se snašla u prvom poluvremenu, osuđena biti duboko u svojoj polovici, bez dubokih ulazaka u protivničku polovicu po lijevoj strani (što je njen trademark), tako da ju je već krajem prvog poluvremena zamijenila Samantha Alić, koja je po svojoj inklinaciji puno više obrambeno usmjerena i koja je do kraja odigrala sasvim solidnu utakmicu.

No, i kad te ne ide, možeš računati na podršku od trenera ❤️❤️❤️.

Ispred našeg obrambenog bloka je stajala naša trojka u sredini terena – kapetanica Ivona Otto, Mia Pestić i Petra Bandula. Mia je nastupila napola bolesna i to se nažalost osjetilo u njenoj igri, tako da ju je izbornik zamijenio na poluvremenu, Ivona Otto je odigrala solidnu utakmicu (koja bi bila i vrlo dobra da je bar jedan od dva slobodna udarca iz vrlo izglednih pozicija malo izvan šesnaesterca pretvorila u zgoditak), a Petra Bandula je bila vihor na terenu.

Više nego jednom je svojom čvrstinom u duelu oduzela loptu Slovakinjama, i kad bi povukla prema naprijed onim svojim dugim korakom, odmah se stvarala opasnost u suparničkoj polovici. Ipak, da ne bi sve bilo baš savršeno, mislim da Petra još mora malo poraditi na svojoj “situational awareness” i malo češće dizati pogled od lopte kako bi bolje procijenila situaciju za završni pas prema napadačicama.

Ipak, kad sve sve skupa uzme u obzir, nije to bila neka utakmica za pamćenje našeg veznog reda.

Pri čemu se vrlo slična konstatacija može izreći i za našu napadačku trojku, moja Lu na lijevom krilu, Marija Došen u sredini i Antonelu Grgić na desnom krilu.

Kao prvo – nisu dale gol 🤣🤗.

Kao drugo – nisu u stvari imale ni neku baš ono izrazitu priliku!

Bilo je opasnih akcija koje su “mirisale na gol”, pogotovo u drugom poluvremenu kad su krenule s visokim pritiskom, čekajući Slovakinje već na rubu njihovog šesnaesterca, forsirajući njihovu pogrešku pa onda krećući u furiozan napad. No, najopasnija situacija je bila već pri kraju kad su nakon dobro izvedenog kornera u gužvi Slovakinje skoro same sebi zabile gol, ali ih je spasila prečka, i onda jedan Luanin udarac s ruba šesnaesterca, već je bila 90-ta minuta, a koji je u poluvisokom luku isto završio na prečci.

Nažalost, nije bilo nekih izraženih akcija i čistih prilika, a za što svakako treba dio zasluga pripisati i sasvim solidnoj slovačkoj obrani. Marija, koja se u drugom poluvremenu prebacila na lijevo krilo kad se Lu prebacila na poziciju prednjeg veznog, jest probijala lijevu stranu u svom standardnom stilu, Luana je isto imala par obećavajućih akcija u sredini, a i Antonela ne desnoj strani nije zaostajala, ali na ovoj razini igri, kad to više nisu Neretva, Gorica, pa ni Osijek u hrvatskom WU-17 prvenstvu, za zabiti gol se ipak traži nešto više.

Iako nije zabila gol, doprilike sam zadovoljan kako mi je Luana igrala danas ❤️. Najvažnije, minimalno je griješila i njena dodavanja su uglavnom bila točna i precizna. Također, kod izvođenja auta, a to je kadetkinjama bolna točka 🤣, jako se lijepo gradila, znalački primajući loptu i prosljeđujući je dalje.

Ipak, biti doprilike zadovoljan nije išto što i biti prizadovoljan 🤣🤗😎❤️, i realno govoreći, Luana može puno bolje 💪, a toga je i ona sama svjesna ❤️😎.

U čevrtak je nova utakmica, s istim protivnikom, i prilika da se pokaže napredak i usvojene lekcije.