Što je znao ovaj malac što ga čeka u idućih dvadeset godina dok je s dragim društvom sjedio na terasi u Sukošanu te prekrasne ljetne večeri 2004-te.

Toni je imao godinu i po ❤️, upravo smo se spremali zatrudniti s Veronikom ❤️, već godinu dana živjeli u svom stanu na Laništu i to ljeto 2004-te je bio high-point našeg mladenačkog uživanja u životu. Uz živa sjećanja i prepričavanja legendarnih tekila partya iz Kasijana, s nekoliko beba koje su već spavale u dnevnom boravku, i Antonovu gitaru … bio je tu još i Hrvoje da zajedno zapivamo ❤️💔😢 … život je bio pred nama i mi smo ga iščekivali raskriljenih ruku.

S malo strepnje, kao što volim misliti da ukazuje gornja slika, ali spremni, našiljeni, željni … i poprilično naivni. Uletjeli smo na “hamster-wheel” modernog društva i u toj dvadesetogodišnjoj potjeri bilo je puno vrhunaca, ali za mene je vjerojatno high-point ipak bio prije točno 1000 dana (!!), naravno, s objavljenim popratnim blog postom.

Početak godine 2022., 13. siječnja, do mog 50-tog je još 1000 dana i u svojoj najboljoj tradiciji pristupa svih tih proteklih dvadeset godina, što će Zvone nego napraviti plan 💪💪💪.

1000 dana do 50-tog 😮🙄😎

Well, it didn’t work.

Mislim je, pročitao sam knjiga, značajno napredovao u shvaćanju opće teorije relativnosti, pa shvativši da mi je nužno dubinsko poznavanje tenzora krenuo u izradu svog MML-a jer nešto stvarno kužiš kad nešto možeš stvarno izračunati, i Latifundija napreduje (iako ni blizu ambicioznim planovima) … ali jebiga nisu život kvačice na ToDo listi 🙄 … niti je ToDo lista od velike pomoći kad moraš odraditi fundamentalne promjene na samom sebi.

Dobrih 40+ godina provedenih u ispunjavanju očekivanja i odrađivanju odgovornosti (čitaj, stavljanja kvačica po raznoraznim Todo listama) me dovelo do toga da sam ja na pragu pedesete najsretniji kad nakon svega odrađenog što se moralo odraditi navečer natočim sebi whiskey, zapalim … i planiram kojeg posla ću se uhvatiti sutra/idući tjedan/idući mjesec!?💪🤔.

WTF Zvone???

Serotonin-induced dopamine addiction at its best.

WELL, FUCK THAT! Ne more to više tako!

Jedini je problem što nema zajebanijeg i podmuklijeg protivnika od vlastitog mozga, a kao što rekoh, ja sam svoga u ovih dvadesetak godina dosta dobro našiljio 🙄.

Bit će to titanska bitka 💪😎.

U njoj neće biti ni brzih, a pogotovo ne lakih pobjeda, jedino što je sigurno je da će biti puno prepreka i situacija “korak naprijed, nazad dva”, ali nakon proživljenih pola stoljeća, vrijeme je da se počne.

Ovaj put bez grandioznih planova i detaljnih ToDo listi, samo tri “fokus-točke”:

1. Održati obitelj na okupu
2. Napraviti pozitivan doprinos u društvu
3. Poboljšati sebe

A ne znaš koja je teža 🙄.

Prva je recimo odmah u startu neostvariva, jer sva tri naša ptića će vrlo brzo prhnuti iz gnijezda 😭😭😭 – samo je pitanje oće li prvi Toni na neku Erasmus studentsku zamjenu, Luana u neki prestižni evropski nogometni klub ili Veronika preko bare u Ameriku ganjajući neki svoj biznis 💪😎❤️. Stoga bi se u stvari prva točka preciznije mogla definirati kao – “Održati obiteljsko gnijezdo u koje će se ptići uvijek moći s guštom vratiti” ❤️. Golema količina posla me tu čeka, i pritom ne mislim (samo) na izgradnju Latifundije 🙄. Trebati će vratiti dosta dugova iz prošlosti … i nadati se da će moja kreditorica i dalje zadržati nešto od anđeoske dobrote koju je prema meni pokazivala proteklih dvadeset godina ❤️❤️❤️.

Ravno dvije tisuće postova na blogu bi se moglo nazvati određenim “pozitivnim doprinosom društvu”, iako u stvari vrlo nategnuto jer za svo to pisanje baš i nemam neke konkretne postignute “rezultate” za pokazati 🙄, tako da je moj najveći doprinos u smislu nekog realnog pozitivnog utjecaja ipak bilo osnivanje Facebook grupa Sukošan jučer, danas i sutra 💪❤️. No, koliko god bio zadovoljan odzivom i razvojem te grupe, “online aktivizam” will get you only so far. Iliti, nema od njega kruva.

Al’ svejedno, lipo je vidjeti ovu sliku 😎💪.

A ni ova nije loša ❤️.

Kojim smjerom krenuti u pokušaju da nešto doista i promijenim u hrvatskom društvu je tema o kojoj razmišljam već duže vrijeme, i trebati će uskoro odlučiti između različitih opcija. Zasad su, kako se to lijepo kaže, još uvijek “sve opcije otvorene” 😎.

Poboljšati sebe će biti najveći izazov, i apsolutni preduvjet za bilo kakav pomak po pitanju prethodne dvije fokus-točke. Ovaj put neće biti Excel tablice s 20 performance metrika 🙄🤣🤣🤣 … small steps all the way i mali pomaci 🤗.

Jer, dopaminom i testosteronom pogonjenog over-achievera, liberalnog pogleda na svijet i do jaja hedonističkog pristupa istom, koji je tvrdoglavi egoistični perfekcionista, a uz to i temperamentni, emocionalno često nestabilni sumporać koji voli “puknut ko kokica”, s mesijanskim kompleksom i right-to-your-face attitudeom kao šlagom na tortu, ne možeš baš promijeniti preko noći 🙄 (par stvari sam prigodno i “zaboravio” spomenuti, ali vjerujem da će i ovo biti sasvim dovoljno).

Monumentalna bitka s mojim internim Chimpom me čeka … s ne baš velikim izgledima za uspjeh, jer nakon pedeset godina promijeniti sad već uvelike zacementirane brain pathways (mreže povezanih neurona) u mom mozgu je lako moguće i nemoguća misija. Tako da su moje ambicije skromne, poboljšanja više onako around the edges, i ublažavanje onih grubih rubova mog karaktera, a koji tako puno koštaju drage ljude oko mene. Korak po korak, dan po dan, malo po malo.

A opet, nikad ne znaš … možda me suštinska promjena već čeka iza kantuna 😎.

I za kraj moja nova najdraža pjesma (znači, na solo repeatu na playlisti), koja mi je legla u ovo vrijeme introspekcije štono se kaže “ko budali šamar” … Leonard Cohen – “Bird On The Wire”

Like a bird on the wire
Like a drunk in an old midnight choir
I have tried in my way to be free
Like a worm on a hook
Like a knight bent down in some old-fashioned book
It was the shape, the shape of our love that twisted me

If I have been unkind
Oh, if I have been unkind
I hope you can find the way to let it all go right on by
If I have been untrue
if I have been untrue
It’s just that I thought a lover had to be some kind of liar too

Oh, like a baby, stillborn
Like a beast with his horn
I have torn everyone who reached out for me
But I swear by this song
And by all that I have done wrong
I will make it all up to thee

I saw this beggar he was leaning on his wooden crutch
He says to me, “Leonard, you just can’t ask for all that much”
And a pretty woman standing in her darkened door
She cries out to me, “Why not ask for just a little bit more?”

Oh, like a bird on the wire
Like a drunk in a midnight choir
I have tried in my way to be free

• Osobno