Agramerke osvojile 4. mjesto na međunarodnom turniru u Pečuhu ❤️

Iako je prvi dan turnira u Pečuhu završio fenomenalno, s Agramom na 1. mjestu ispred PSG-a i Espanyola (dvije momčadi koje su na kraju dana igrale u finalu!), u krevet sam u subotu navečer legao s teškim mislima o Luaninoj ozljedi kvadricepsa 🙄.

“Samo da sve bude dobro” i “Ma bit će sve dobro” sam sebi u glavi ponavljao kao mantru, samozavaravajući se kako bih uspio uhvatiti bar nešto sna.

U jutarnjem maglovenju, nije bilo još ni 7 i po, čujem Ivanka priča na telefon s Luanom, i treća rečenica joj je bila “Lu, jel ti to plačeš”?

Sve metode samozavaravanja su u tom trenutku failale, i onaj osjećaj kad te presječe napola … u srijedu je okupljanje WU-17 repke i dvije pripremne utakmice sa Srbijom i Slovenijom, kvalifikacije za WU-17 EURO su niti mjesec dana daleko, a u tijeku su završne pripreme Agrama za nadolazeću sezonu koja počinje 2.3. nadoknadom utakmice četvrtfinala Hrvatskgo kupa protiv Splita.

I ono možda i najvažnije … shvaćanje da Lu neće moći pomoći ekipi u odlučujućim utakmicama drugog dana turnira, gdje su nakon furioznog prvog dana, nade i očekivanja Agramerki bili sky high!

“Ako bi mi mogli nabaviti kinezio tape, i neku kremu za rashlađivanje, to bi mi pomoglo”.

Kinezio tape su one, najčešće plave, trake koje kao “učvršćuju” mišiće, i iako nisam imao neke vjere u to da bi one mogle spasiti stvar, nije bilo druge nego uletjeti u avanturu … nedjelja ujutro u Pečuhu, u Mađarskoj … nabaviti kinezio tape.

Najprije u obližnji Tesco, gdje ima i ljekarna (ali koja, naravno, nedjeljom ne radi), no bar sam našao kremu za rashlađivanje 💪.

Google is your friend … “pharmacy opened” … evo “BENO”, samo 5 kilometara 😎. Ajmooo, letaaaj, juriii, kakva ograničenja. Kad ono … ZATVORENO! A što san se izbeštima … svu frustraciju sam ispustio iz sebe.

Opet Google … ima u Intersparu .. i to vidim da piše da je “Opened”, i ima i navedeno radno vrijeme … i samo je kilometar daleko. Ajmooo.

Odmah izvana s parkirališta vidim taj mađarski naziv za ljekarnu Gyeg na vanjskoj strani zgrade (ne bi ga bog spelovao, ali sam ga vizualno zapamtio 🤣) i letim do tamo … ali vrata ne rade .. a i jebemu miša, ne izgleda ko izlog ljekarne. Možda triba ući unutra? (well, no shit Sherlock 🤣). Ulećem u Interspar i vidim je … odmah lijevo na 20 metara, unutra dvi ljekarnice koje na moje pitanje “English”, odgovaraju sa “a little bit” … a meni je u tom trenu ko da sam Boga vidija 🤣.

“You have kinezio type?”, dok rukom pokazujem o čemu se radi, gledajući pogledom punim nade u ljekarnicu.

“NO” 😢😢😢.

A jebente živote, kakva ste vi ljekarna 🙄 (a u stvari, kad sam kasnije promislio, actually je i blesavo očekivati da takav komad u esenciji sportske opreme nađeš u ljekarni).

Čim sam ušao, vidio sam Voltaren na polici iza, i rekoh, ajde bar nešto, daj što daš.

Dok jurim da se vratim u hotel da stignem bar nešto pojesti za doručak (jer, bit će dug dan!), stiže i poruka od Ivanke “Sara iz Osijeka ima tape, pa će dati Tii, a ona će dati Luani” ❤️❤️❤️.

Utakmica je u 9, a ja u 8:35 stižem u hotel pridružiti se na brzinski doručak Ivanki dok teški oblak iščekivanja visi nad našim glavama. “Ajde dobro, imam 15-20 minuta da se malo smirim dok pojedem, dvorana je blizu, treba nam pet minuta” 😎.

Polako počinjem razmišljati u utakmici sa Slavijom u četvrtfinalu, predviđenoj da počne u 9, kad stiže poruka od Gogsy: “Početi će ranije” 😮.

A neba ti, pa dokle više!!!!

Letaj, juri, grabi sendvič … ušao sam u dvoranu otprilike točno u 9:00, kad je već bila 4. minuta utakmice, Lu je dala gol za vodstvo 2 : 0 Agramerki i taman sam je vidio kako polako izlazi s terena … i više nije zaigrala na turniru 😢😢😢.

Do desete minute već je bilo 4 : 0, završilo je 5 : 1 za Agram, i početi ćemo odmah s fotogalerijom slika s utakmice.

I jedna s klupe ❤️.

Nakon očekivane pobjede nad puno inferiornijim protivnikom je uslijedila pauza sve do 14 sati, kad je na programu bilo polufinale s Espanyolom.

Ekipom koju smo u prvoj utakmici u našoj grupi pobijedili 2 : 1, i ¸koja je bila žedna osvete … i koju je Lu morala odgledati s klupe 🙄😢

Na zagrijavanju i prije početka tekme su cure bile dobro raspoložene:

Start je bio žestok i to je poprilično ličilo na početak utakmice iz skupine, u kojoj su Agramerke agresivnošću i dobrom igrom u obrani kompenzirale tehničku nadmoćnost Španjolki.

Ali nažalost, već u trećoj minuti Espanyol je poveo 😢. Dobra akcija, i prilika za šut s 10ak metara, što je u ovakvom formatu igre kao penal u velikom nogometu, i to je bilo 0 : 1.

Stigao sam uslikati samo jednu fotku.

A već je bilo 0 : 2.

Nakon razočaravajućeg početka Agramerke su se u tom trenutku malo zbrojile, i uslijedila je opet dobra igra s obje strane.

I onda, stopostotna šansa za Agram.

Španjolska golmanica je izletila u prazno, Korina na rubu kaznenog prostora ima loptu … udarac …. i pored gola 😢.

I klupa je bila u nevjerici.

Nažalost, vrlo brzo nakon propuštene prilike Agrama, Španjolke su opet preuzele konce igre u svoje ruke i u dvije minute riješile utakmicu do kraja 🙄.

Agramerke se nisu predale.

I iako je Espanyol poveo i 5 : 0.

Tia je zabila odličan gol udarcem iz daljine i u generalno tužnoj utakmici, drago mi je da sam uhvatio trenutak iskrenog slavlja ❤️.

Do kraja su igračice Espanyola dale još jedan gol, i utakmica je završila s rezultatom 1 : 6.

Potpuno zaslužena pobjeda i prolazak u finale, na još jednu utakmicu s PSGom koji je u drugom polufinalu pobijedio Ferencvaros 2 : 1.

Vrijeme do početka utakmice za 3. mjesto smo Ivanka i ja kratili razgovarajući s Luanom, pokušavajući je utješiti koliko smo mogli … ali za Lu nije bilo utjehe 😢. Nakon fantastičnog prvog dana u kojem je briljirala i bila pokretač i pravi vođa svoje momčadi, biti prisiljena da gleda utakmicu s klupe je bilo mučno iskustvo.

No, turnir još nije bio gotov, i trebalo je odraditi utakmicu za 3. mjesto protiv Ferencvarosa. Svakako lakši protivnik od Espanyola, ali svejedno ozbiljna ekipa koja je u svojoj grupi s Romom i Osijekom završila na 1. mjestu.

Par slika s početka.

Izvođenje himni ❤️

Utakmica je počela s oštrom borbom, u kojoj su u početku Agramerke imale određenu nadmoć i neke šanse. Marta je vrhunski spriječavala sve pokušaje Mađarki, a Marija je svojom silinom stvarala rusvaj u napadu.

I onda, u 18. minuti, jedan prodor po krilu, ubačena lopta pred gol koju igračica Ferencvarosa zabija i to je 0 : 1.

Agramerke su nastavile sa svojim pritiskom i usnimio sam i odličan udarac, mislim Tie, ali je golmanica obranila što se kaže “krajnjim naporom”.

I tada, u jeku napada Agramerki, Mađarice su povele 2 : 0 😢. Vrlo sličnom akcijom kao i kod prvog gola.

Suočene s velikim izazovom, Agramerke su pritiskale, trener Mate je s linije vikao “Treba nam gol”, i ponajviše Marija je bila neumorna u svojim silovitim pokušajima da ga i zabijemo.

Ali nije išlo 😢, i završilo je 2 : 0 za Ferencvaros.

A što reći 🙄.

Utakmica se snimala i prenosila na Youtubeu, pa koga zanima može pogledati:

Posebna pohvala našim navijačima koji nisu stali s navijanjem cijelu tekmu ❤️❤️❤️

U finalu je PSG pobijedio Espanyol 2 : 0, i red je da prenesem i par njihovih fotki.

Konačni rezultati finalne runde.

Konačni poredak.

Dodjela medalja

Agramerke u iščekivanju

Slike svih timova sudionika.

I treneri su dobili svoje poklone ❤️❤️.

A u Dream Team turnira je izabrana naša Marta … zasluženo da zasluženije ne može biti ❤️💪.

Zajedničko slikanje na kraju

I zajedničko slavlje sa svim igračicama ❤️.

Iako ih je trebalo malo nagovarati 🙄 (što je i razumljivo s obzirom na ipak razočaravajuć završni rezultat nakon fenomenalnog prvog dana), Agramerke su došle pozdraviti i svoje vjerne navijače ❤️.