Dvostruka pobjeda nad Dinamom i ludo slavlje za kraj WU-15 i WU-17 prvenstva 2024/25 💪😎🏆🏆❤️

Završilo … i nema više 😥😭😭😭😭.

Još uvijek procesiram informaciju da je ovo danas bila zadnja Luanina utakmica u dresu kadetske ekipe Agrama … pri čemu je bila zadnja ne samo za nju već i za cijelu jednu čudesnu Agramovu generaciju koja je u pet godina osvojila dva pionirska i dva kadetska naslova državnih prvakinja i čije su igračice dale veliki doprinos u povijesnim uspjesima hrvatske WU-17 reprezentacije u EURO kvalifikacijskim ciklusima.

Da živimo u nekoj zemlji koja malo više pažnje posvećuje ženskom nogometu, sad bi ova ekipa planirala pohod na naslov juniorskih prvakinja Hrvatske iduće godine, ali nažalost, u Hrvatskoj ne postoji žensko juniorsko (WU-19) prvenstvo 🙄 i za većinu ove generacije, odnosno starije kadetkinje godišta 2008., jedini izbor je iduće sezone tražiti mjesto u nekoj seniorskoj ekipi u hrvatskoj prvoj ili drugoj ligi za žene.

Što neće biti jednostavno čak ni za one najbolje među njima 🙄 (ipak imaju tek 17 godina!!!) i sve to je današnjoj utakmici dalo jedan osjećaj “finalnosti” … “to je to, nema više” … nikad više u ovakvom sastavu … tako da je bilo i puno suza.

A i ja sam ih pustio par slušajući Luanin oproštajni kapetanski govor na proslavi nakon utakmice 🤗.

Bio je to čudesan završetak sezone za jedan fenomenalan i za hrvatske prilike doista jedinstven klub, koji je pod vodstvom predsjednika Nikole Domitrovića ove sezone doživio nevjerojatni procvat u svim pogledima, garniran na kraju sezone s četverostrukim naslovom prvakinja u svim dobnim kategorijama, ali i klub čiju dušu i srce čine nevjerojatni navijači, a u stvari većinom roditelji i članovi obitelji igračica, koji su se i danas, pod suncem koje je nesmiljeno pržilo, odazvali u velikom broju i stvorili pravi “Wall of Orange” na tribinama NK Prečkog.

Veličanstvena je bila scenografija dodjele medalja i pehara (ovaj put ipak bez baklji … Krešo 🤗), slavlje u NK Sava ~~još uvijek traje~~ se tek zahuktava dok pišem ove retke, i doista je teško pojmiti da je “to bilo to.

S time da sezone u stvari još nije završila, jer seniorke imaju odigrati još četiri kola, i današnja proslava kompletnog trijumfa Agrama u mlađim kategorijama je u neku ruku samo uvertira za glavnu feštu 22.6. nakon utakmice s Osijekom, kad će Agram u svoje vitrine konačno donijeti taj dugo iščekivani naslov prvaka Prve HNLŽ 🏆.

Vidjet ćemo hoće li ta fešta nadmašiti ovu današnju (što bi po značenju svakako morala, jer … heeej, prvi SENIORSKI naslov u povijesti kluba) … no, ljestvica je danas visoko postavljena 😎😂.

A dan je počeo utakmicom pionirki u 10 ujutro (!!), koja je u svom prvom poluvremenu bila i poprilično napeta jer su Dinamovke došle željne pobjede nad prvakom, no jednom kad je Marta “otčepila špinu”, Agramerke su proigrale kako znaju i moglo je biti i više od 4 : 0 na kraju.

Ono što je meni bilo posebno drago je bilo vidjeti Martu i Letiziu raspoložene, razigrane i u izvrsnoj formi na terenu ❤️❤️. Dora i Korina im iduće godine odlazi u kadetkinje, ali siguran sam da će se Marta i Letizia snaći i bez njih 💪.

Odmah nakon utakmice je odrađeno i malo slikanja (sve je na kraju posta u fotogalerijama), a onda su na teren nastupile kadetkinje.

Utakmica je počela u 11:30 i BILO JE PAKLENO VRUĆE!!! PAKLENO!!!

Na fakin umjetnoj travi, užarenoj na 40+ stupnjeva, shvatio sam o čemu mi je Lu pričala kad je govorila “kako ti se užari dno kopački”. Ja sam se premorio samo šetkajući se pored terena i slikajući (i da, tabani su mi se lipo zagrijali), s time da sam u svakoj prilici hvatao ono malo hlada što su stvarali reflektori … a kako je njima bilo po tom suncu trčati 90 minuta po terenu ne mogu ni zamisliti.

Al’ dobro, istrpit ćemo … to je utakmica s Dinamom, derbi, jedina ekipa koju nisu uspjeli pobijediti u prvom dijelu sezone … i onda u petoj minuti odmah dizaster 🙄😥😭😭😭.

U jednoj utrci za loptom, u kojoj je Pajo imala apsolutnu kontrolu (kao i uvijek ❤️💪), u duelu s Hanom Mušinović je pala, ali ono baš nezgodno pala 🙄. Odmah je bilo jasno da je ozbiljno, nakon pola minute sam trčao pitati da donesu nosila … ali Pajo je ipak smogla snage, digla se na noge i sama izašla s terena 💪💪💪.

Odlazak u Hitnu, dijagnoza “slomljena ključna kost” 😮 … ali Pajo se nakon toga ipak pridružila ekipi na slavlju 💪.

Njen izostanak kroz praktično cijelu utakmicu se svakako osjetio … Pajo je to … ali treba reći da ju je Dela jako, jako dobro zamijenila i u par intervencija spasila izrazito opasne situacije pred golom Agrama.

Dosta ravnopravna igra kroz cijelo prvo poluvrijeme je vodila ka rezultatu 0 : 0, ali onda su, samo par minuta prije kraja poluvremena igračice Dinama napravile kardinalu pogrešku i uputile presporu loptu nazad prema golmanici, koju je Rea stigla dok je vratarka Dinama bila još tri metra daleko, ležerno ju zaobišla i plasirala loptu u praznu mrežu za 1 : 0.

Igračice Dinama ne da se nisu predale, već su u drugom poluvremenu bile bolja ekipa na terenu, Ema Čikvarić mi je otkrovenje i o njoj će se još puno čuti, i nije bilo iznenađenje za nikog u gledalištu kad su sredinom poluvremena Dinamovke izjednačile na 1 : 1.

Lijepo upućena lopta u for za njihovu napadačicu, koja je izvrsnim udarce probila Klobu koja je u toj situaciji bila posve nemoćna.

I nakon izjednačenja su igračice Dinama nastavile jurišati po pobjedu, no ni Agramerke nisu stajale skrštenih ruku pri čemu treba izdvojiti dva pokušaja Cigle koji su prošli tik pored stative, ali i dvije čiste stopostotne prilike igračica Dinama.

I kad se činilo da će mučenje pod sunce završiti remijem 1 : 1, istim rezultatom kao i u utakmici u prvom dijelu sezone, u zadnjoj minuti se ukazala Beka, odlično reagirala na nespretno odbijenu loptu u Dinamovom šesnaestercu i pospremila je stručno u mrežu za pobjedu 2 : 1 💪💪💪.

Sasvim prikladan, i reklo bi se “šampionski” završetak – da citiram moju Lu: “a je, moglo bi se reći i da su oni bili bolji, ali mi smo pobijedili”.

Izvješće s utakmica: