Muče me neka pitanja oko budućnosti ženskog nogometa, poglavito u mlađim kategorijama, pa sam napisao mail u HNS.

Subject: Par pitanja o budućnosti ženskog nogometa u mlađim kategorijama

Poštovani,

Najprije isprike na širokom krugu primatelja, ali nisam bio siguran kome bih uputio ovih par pitanja koje imam o trenutnom statusu i budućem napretku mlađih kategorija hrvatskog ženskog nogometa … pa sam “zapasao uširoko”.

Javljam Vam se u prvom redu kao zainteresirani roditelj moje Luane, kapetanice kadetske ekipe Agrama i dokapetanice WU-17 reprezentacije, ali istovremeno i kao pasionirani pratitelj ženskog nogometa, te njegov promotor putem bloga (https://zvoneradikalni.blog) i Instagrama (https://www.instagram.com/father_of_lu/), pri čemu sam posebno ponosan na praćenje WU-17 reprezentacije kroz zadnje dvije godine i moju (uvelike samoproglašenu) titulu njenog “neslužbenog fotografa” ❤️.

Problem koji me muči i zbog kojeg Vam se javljam je što Hrvatska u godištu 2008. ima izuzetno talentiranu generaciju mladih igračica, što se vidi i po rezultatima WU-17 reprezentacije, ali od kojih mnoge, nakon što su prošlu subotu odigrale svoju zadnju utakmicu kao kadetkinje, iduće sezone neće imati gdje igrati, osim u slučaju da uspiju izboriti mjesto negdje u seniorskoj ekipi.

Kako sam ove sezone dosta pozorno pratio i Prvu HNLŽ, promatrajući kroz desetak utakmica kakav je izazov bio za moju Luanu igrati s igračicama starijim 5, 10 pa čak i 15 godina (!!), prilično sam siguran da će to rijetkima uspjeti.

Naravno, nema straha za najbolje, i članice WU-17 reprezentacije će sigurno naći mjesto za igrati (neke su i već sad bitan dio seniorskih ekipa u svojim klubovima), ali to je samo 5% najboljih, i veliko je pitanje što će biti s ostalima?

Suziti bazu od nekih 150, možda čak i 200 igračica u generaciji u dobi od 17 godina na 10-20 najboljih mi se ne čini kao dugoročno najbolji potez za razvoj ženskog nogometa 🙄, pogotovo zato što sam u proteklih godinu dana vidio koliko su strelovito tijekom ove sezone neke od njih napredovale od anonimnosti na terenu do “ooo, pa ona zna igrati”.

I taman sad kad su se zahuktale … hop, nema više, mogu se nadati minutaži od 20-30 minuta u 20ak seniorskih utakmica tijekom sezone … ako.

Naravno, osnovni problem je nepostojanje ženske juniorske (WU-19) lige, i iako je za ovu generaciju prekasno, moje prvo pitanje je – ima li u dogledno vrijeme (dvije do tri godine) planova da se u Hrvatskoj počne igrati WU-19 liga na državnoj razini?

Pet godina nacionalnih pionirskih i kadetskih prvenstava je vjerujem dalo dobar temelj, kvaliteta nogometa je skoro pa nemjerljivo veća, u mnogim klubovima se ozbiljno radi s mlađim generacijama, i dok se s realnom podlogom iduće godine od naše WU-19 reprezentacije, kad joj se pridruže i ove kadetkinje, očekuju dobri rezultati … to će biti reprezentacija koja u stvari nema svoju nacionalnu ligu!!!

Nažalost, uspostavljanje takve lige je poduhvat koji zahtijeva dobru pripremu i u najoptimističnijoj varijanti bi se mogla (trebala?) početi igrati u sezoni 2026/27, ali to ne znači da nužno sve mora biti izgubljeno za ovu generaciju … i time dolazimo do moja preostala dva pitanja, odnosno ideje (nisu moje, credit ide trenerima Juri Vuleti i Mati Rašiću).

Dakle, drugo moje pitanje je – s obzirom da sigurno neće biti juniorske lige, ima li šanse da se za iduću godinu u WU-17 ligi proširi dobni raspon igračica s pravom nastupa pa da i 2008. godište može igrati WU-17 ligu?

Pri čemu mi je jasno da to malo remeti razvojni put današnjih starijih pionirki godišta 2010., a koje će dogodine kao mlađe kadetkinje odjednom imati značajno veću konkurenciju u ekipi, no s druge strane, to im je istovremeno i izazov, a i prilika za bolji napredak jer će se s 4-5 (mlađih) juniorki u ekipi, sigurno igrati bolji nogomet!

Ukoliko pak tako nešto ipak ne bi bilo moguće (a slažem se da je malo “radikalno” rješenje), dolazimo i do mog završnog pitanja – da li bi se za iduću sezonu barem moglo proširiti već postojeće pravilo koje omogućava jednoj igračici starijeg godišta da igra s kadetkinjama, tako da iduće sezone recimo umjesto samo jedne mogu igrati ČETIRI?

Uz mogućnost zamjena (pravilo bi bilo da istovremeno samo četiri takve igračice mogu biti na terenu), to bi značilo 5-6 djevojaka godišta 2008. plus 10-12 godišta 2009. i 2010. u ekipi … i te utakmice bi sigurno bile još bolje nego ove sezone.

Pri čemu sam na svoje oči vidio koliko je dobra to pravilo donijelo Steli Veseli i Lani Ciglević koje su se u toj ulozi ove sezone izmjenjivale u Agramu, posebno Steli kojoj su te utakmice s kadetkinjama bile, rekao bih čak i nužna dopuna utakmicama koje je odigrala za seniorsku ekipu Agrama i sa odigranih 40ak ozbiljnih utakmica tijekom sezone, paaa … ne bih se htio miješati izborniku Srziću u posao, ali na poziciji lijevog beka u WU-19 repki nema brige.

To bi bila moja tri pitanja, tri promišljanja o mogućnostima poboljšanja hrvatskog ženskog nogometa u mlađim kategorijama, i volio bih znati kako se u HNSu razmišlja o tome.

U proteklih pet godina što ga poprilično ozbiljno pratim, hrvatski ženski nogomet mi je, što ligaški što reprezentativni, pružio ČUDESNE TRENUTKE koje ću pamtiti cijeli život, za trud i posvećenost HNS-a u njegovom razvoju nemam ništa drugo doli same pohvale, i duboko sam uvjeren da ženski nogomet u Hrvatskoj čekaju velike stvari.

Ako ćete mi oprostiti pop-culture referencu, za koju sam siguran da ćete je svi shvatiti – “It’s inevitable” ❤️💪.

Pitanje je samo da li će hrvatska ženska nogometna reprezentacija svoj “EURO ’96” moment kojim će konačno stupiti na veliku scenu doživjeti za 3, 5 ili 10 godina.

Ovaj mail shvatite kao moj mali doprinos da to bude za 3 godine.

Uz sr.dačan pozdrav,

dr.sc. Zvonimir Vanjak

• nogomet