Ovaj put by Bor Dizdar:

“Odavno sam prestao pisati bilo kakve, a pogotovu političke komentare na Facebooku, ali nakon Thompsonova koncerta osjećam potrebu podijeliti što me muči: mračni etno-nacionalizam na mala vrata ulazi u mainstream prerušavajući se u ljubav, zajedništvo i domoljublje. Dok masa pjeva i osjeća zajedništvo, mnogi svjesno ili nesvjesno zatvaraju oči pred sjenom koju ta ideologija nosi.

Ne čini mi se poštenim relativiziranje Thompsonovog koketiranja s ustaštvom kao “povijesni folklor” ili “nostalgičnu dosjetku”. Ako ti ta ideologija leži, imaj bar hrabrosti priznati to sebi – ne moraš meni, ali budi dosljedan vlastitim uvjerenjima. “Za dom spremni” nije tek stih pjesme niti uzvik HOS-ovaca iz Domovinskog rata: to je ustaški pozdrav koji su sudovi u Hrvatskoj označili dijelom zločinačke ideologije Nezavisne Države Hrvatske.

Iz osobnog iskustva znam koliko je mračna snaga tih simbola. Ustaše su u Drugom svjetskom ratu ubile nekoliko članova moje obitelji, i s mamine i s tatine strane, a u posljednjem ratu HVO je dio naše rodbine držao u hercegovačkim logorima. Zato mi je neprihvatljivo romantizirati ili prešutno prihvaćati pozdrav koji je donosio smrt, mučenje i progone.

Kad smo već kod “Herceg-Bosne” – ona je u Haagu osuđena kao udruženi zločinački pothvat, baš poput Srpske krajine, okarakterizirane kao projekt etničkog čišćenja i nasilnog razdvajanja. Mislim da nema mjesta za “uvažavanje” tih ideja u modernoj europskoj kulturi koja želi slaviti zajedništvo. A ako ne znate “šta je bilo”, kako kaže Thompsonova pjesma, barem preletite presude ICTY-ja i silnu dokumentaciju o žrtvama, sve dostupno besplatno i online.

Itekako sam svjestan borbe i žrtve hrvatskog naroda za svoju slobodu u posljednjem ratu, ali to ne znači da možemo revitalizirati mračne simbole iz prošlosti samo zato što su dobili novi kontekst. Naprotiv, to bi nam trebao biti poticaj da gledamo u budućnost i gradimo identitete koji se ne zasnivaju na tuđoj patnji.

Ne želim nikoga vrijeđati niti omalovažavati – poštujem svačije osjećaje – ali stvari treba nazvati pravim imenom. Folklor i romantičarski mitovi, pa koliko god snažni bili, ne smiju imati veći utjecaj na društvo od istine i pokopanih kostiju naših predaka.”

• Povijest