Ko i što su bili HOS-ovci 90-tih?
Najprije, osvrt iz mog osobnog iskustva, a njega se ne može započeti nikako drugčije već konstatacijom da su HOS-ovci BILI USTAŠE!!!
Odnosno, da budemo precizni do kraja, u HOS su išli USTAŠOIDI, odnosno oni ljudi koji su zajedno s Dobroslavom Paragom i Antom Đapićem sanjali novu NDH u vidu Velike Hrvatske, “rješavanje problema Srba u Hrvatskoj”, poništavanje svih tekovina antifašističke borbe i utemeljenje moderne Hrvatske na Pavelićevim idejama 😡😡😡😡😡
“Ne, ne, ne .. to su bili borci za slobodu Hrvatske!!!”
JESU KURAC!!! 😂😂😂
Borci za slobodu Hrvatske, a kojim je to bila glavna odrednica Domovinskog rata su išli u HV, a u HOS su išli oni kojima su od slobodne Hrvatske ipak bile važnije druge stvari – primjerice, da može vikati “Ajmo klati Srbe”, da može pjevati “Gradišku staru” i slično.
Takve “borce za slobodu Hrvatske”, odnosno da budem opet precizan “borce za TAKVU Hrvatsku” NABIJEM NA TRI LIPA ĐOLENKA!! Sljedbenici ideologije temeljito poražene 45-te, a koji su mislili da je s 90-tima došlo “vrijeme osvete” … SVAKA ČAST izuzecima koji su u HOSu bili iz drugih pobuda, ali generalno govoreći, to je ono što je HOS bio – paravojna formacja čija je osnovna uloga bila da utjeruje Srbima strah u kosti!
A što se tiče VOJNE uloge HOS-a u Domovinskom ratu, sve je lijepo objašnjeno u članku na Telegramu (iz kojeg prenosim par dijelova):
“Nikad u cijeloj svojoj vojnoj karijeri za vrijeme Domovinskog rata nisam čuo da je jedan jedini naš vojnik pozdravio sa ‘Za dom spremni’”, kaže mi hrvatski branitelj iz Siska sa 910 dana ratovanja u borbenom sektoru. Zove se Stevo Vujić, rat je proveo u 57. samostalnom bataljunu ZNG-a, 12. domobranskoj pukovniji, kasnije u 120. brigadi HV-a, ratni je vojni invalid.
Sam se javio Telegramu jer, kaže, ne može više slušati lupetanje o navodnoj prijelomnoj važnosti HOS-a i jednako navodnoj sveprisutnosti ustaškog pokliča u doba obrane Hrvatske od agresije.
“Tamo 1991. godine na ‘Za dom spremni’ nas je znao navlačiti samo neki stari tip koji je očito bio ustaša i mislio je da smo mi njihovi nasljednici, pa nas je htio posvojiti. No, brzo mu je pojašnjeno da se vara i da mi s tim nemamo veze. Thompsonove Čavoglave su bile popularna pjesma, ali nitko nikad nije vikao ‘Za dom spremni’.”
“Moji suborci, mahom radnici i seljaci, voljeli su narodnjake i uglavnom se slušalo samo to. Nisu podnosili razne naše pjevače koji su držali mikrofon i mlatili honorare na rodoljubnim pjesmuljcima, što je bio normalan refleks jer je bilo opće uvjerenje da su tako eskivirali front”, prisjeća se Vujić. Za HOS kaže da je u ratu bio krajnje nebitan.
“Kao prvo, HOS nije bila legalna vojna struktura Republike Hrvatske, već stranačka, paramilitarna, i samim time — i prema našem pravu i prema međunarodnom ratnom pravu — nezakonita formacija. Drugo, HOS nije nikad predstavljao nikakvu iole značajnu vojnu snagu. Točnih podataka o njihovu broju nema, pa se odoka računa da je hosovaca bilo, sve u svemu, četiri do pet tisuća – pola u Hrvatskoj, a pola u BiH. Sumnjam da ih je bilo i toliko, ali hajde.”
“Oni u BiH, mahom muslimani, odbijali su prijeći u HVO, a čak su u okviru Armije BiH ratovali i protiv HVO-a. Tek po zapovijedi su postali dio HVO-a, a kasnije su neki završili u Hrvatskoj. Ovdje kod nas ordinirala je ekipa BiH hosovaca Ekrema Mandala, koju mi iz Siska dobro poznajemo. U njoj je najvećim djelom bio sami ološ, zbog čega je bila protjerana iz Mošćenice”, priča mi Vujić.
“U času potpisivanja Sarajevskog mira 2. siječnja 1992. Hrvatska vojska je brojala oko 300.000 ratnika, pa nije teško izračunati da je hosovaca bilo tek oko jedan posto i da je time njihov doprinos — kolikogod se oni busali u prsa — bio mikroskopski i totalno nebitan za ishod ratnih operacija i rata.”
Hosovski glavešine, kaže Vujić, posebno vole isticati ulogu postrojbi HOS-a u obrani Vukovara. “Svaka čast dečkima koji su se stvarno tamo borili, iz HOS-a ukupno njih 58. No, Vukovar je branilo 1.600 ratnika, a s tih 58 hosovaca danas sebi dižu perje oni koji nisu ni prismrdjeli Vukovaru, a ponašaju se kao da je obrana Vukovara njihova osobna zasluga.”
“U moje selo, a to je komarevečko Novo Selo prema Sunji, banulo je u jednom momentu 28 hosovaca u crnim trenirkama i s tri puške. Bili su pijani dan i noć, razbili su kuću u koju smo ih smjestili, pucali su po mještanima. Jedva smo ih se riješili. Siguran sam da se danas hvale svojim neustrašivim ratnim djelima.”
HOS i hosovci, kaže Vujić, veličaju svoje sudjelovanje u ratu i važnost u obrani zemlje pomoću medija koji im daju nezasluženo velik prostor. Time su o sebi stvorili takvu famu da mlađe generacije misle da su oni bili ključni za stvaranje Hrvatske, pa se poistovjećuju s njima, kupuju njihove majice i izvikuju ‘Za dom spremni’. A istina je jako daleko od toga.
“Pitam se što bi bilo”, nastavlja Vujić, “da svaka naša brigada, pukovnija i bojna počne uzdizati svoj ekskluzivni doprinos obrani zemlje. A kroz baš svaku od njih prošlo je više vojnika nego što ih je HOS ikad imao. No, mi se ne deremo na sav glas s ekrana, ne piskaramo priopćenja novinama i ne obmanjujemo javnost s kojekakvih opskurnih podcasta i portala.”
I da se zna, kaže Vujić, moto Hrvatske vojske nikad nije bio nikakav ustaški pozdrav, kako nas se sad uvjerava, nego “Domovini vjerni” i ”Pozdrav domovini”, na što se odgovara s “Pozdrav!”
A vidi mi Marka Skeje, zatucanog glupavog HOSovskog ustašoida par excellance 😂😂😂.
Zvone Radikalni 