19-ti Memorijalni picigin za Hrvoja – cure pocipale 💪😎❤️

19-ti Memorijalni picigin za Hrvoja – cure pocipale 💪😎❤️

Ovo su jedine dvije slike koje imam na kojima su zajedno Hrvoje i Veronika – s proslave Dinovog 6. rođendana, mjesec i po dana nakon Veronikinog rođenja i mjesec dana prije Hrvojeve pogibije.

A osvrt počinjem s time zato jer nam se na Memorijalnom piciginu danas po prvi put u životu pridružila i moja princeza Veronika … i siguran sam da su gledajući ju s nebeskih visina kako igra i stric Hrvoje i Boki imali osmijeh razvučen od uha do uha 😎❤️.

U čudu sam gledao kako se mala baca i leta ko sikira, u još većem čudu sam gledao kako u letu pogađa loptice i precizno ih vraća, i jedino što sam mogao, dok sam kiptio od ponosa, je konstatirati da “ima nešto u tim genima” ❤️❤️❤️.

Još mi je samo falila moja Lu … ali ona se jučer spremala na put do Irske, na svoju prvu utakmicu Lige prvaka u životu ❤️.

Uz Veroniku, čudesno je igrala i Vedrana (o tome malo više u nastavku izvještaja), i jedno je sigurno … što se igranja picigina tiče, “slabiji spol” je definitivno obilježio 19-ti Memorijalni picigin 💪❤️.

Skupilo nas se puno, u jednom trenutku smo ciljali petnaestak ljudi i organizirali tri broda za prijevoz, ali se to na kraju ipak smanjilo na 12 hrabrih.

S Marijanom smo krenuli Bore, Dino i ja

Dok su tramontani i valovima u vrendovom gliseru odlučili prkositi kum Jure, Toni, Veronika i Tin.

Putem je poprilično polivalo … ali, na kraju smo se svi malo posli 4 ure okupili u Sabuši … di nas je Lučo već čekao na poziciji (a malo kasnije nam se pridružila i Vedrana).

Jaki su pozicionirali brod “kako triba”.

Par selfija prije početka

I onda smo krenuli u prvu rundu. Ja sam na početku standardno 5 minuta malo slikao.

I onda je iz vedrog neba suknula odlična partija … 45 sekundi “sukošanske škole picigina”.

Nakon ure vrimena dobrog picigina, a došlo je vrime za pauzu.

Zna se ko je prvi zgrabija cheesecake … pohvale Jurinoj punici su prštale na sve strane!

A ni muffini nisu bili loši.

Onda je pala i jedna zajednička (ali, na slici ipak nisu svi i čekam fotke s vrendovog drona).

A evo i jedne s dronom.

A kad je ekipa krenula na drugu rundu … Lučo i ja smo ostali sami ❤️❤️.

Na početku sam malo poslikao i drugu rundu … kroničarske obveze se nisu smjele zanemariti.

A nakon 5-10 minuta slikanja sam se i ja pridružio ekipi, i odigrali smo odličan picigin!

Dok je Veronika oduševljavala Boru, Luču, Tonija i Marijana, u našoj grupi je briljirala Vedrana i u jednom trenutku su nam se zvizde posložile “kako triba” i bacili smo doista čudesnu partiju!!! Parada na paradu, svi letaju dok se loptica svim silama trudi da završi u moru … ali mi ne damo i itamo je u zrak opet i opet i oet … svatko je bacio bar 3-4 odlične parade i nakon te partije nam je definitivno trebao kratki odmor.

Šteta jedino što u tom trenutku vrend nije snimao dronom jer bila bi to čudesna snimka.

Drugu rundu smo igrali preko sat vremena, sve do negdje sedam i kvarat i igrali smo odličan picigin.

Posebnu pohvalu je još zaslužio i kum Jure koji je pri kraju očito dostiga’ “radnu temperaturu”, i za svoju igru dobija pohvale all around 💪.

U jednu rič … miiiiliiiinaaaaa 😎.

No, svemu lijepom dođe kraj i negdje poslije sedam i po kad se sunce već ozbiljno krenulo spuštati prema horizontu je došlo vrijeme za povratak.

Uvatija san sunce u hrvatskoj zastavi ❤️

Par fotki putem nazad

I završna slika by Tony ❤️.

Za skupinu najjačih, imali smo i večernji program u konobi Anton … malo druženje uz “laganu” večericu, da malo poidemo 😎:

Bilo je to još jedno čudesno popodne, koje se ovaj put protegnulo i na večer, ispunjeno radošću, smijehom i dobrim raspoloženjem tijekom kojeg smo se još jednom prisjetili našeg Hrvoja ❤️❤️❤️.

Za kraj, mala fotogalerija by vrend ❤️.

Komentiraj