A maaaaalaaac 🤗🤗🤗.
Prije točno godinu i dva dana smo bacili čudesan picigin, s fenomenalnom igrom i doživljenom potpunom picigin nirvanom.
I danas smo ga ponovili 😎.
Doduše, u malo proširenom sastavu, jer se originalnoj postavi: Zvone, Jure, Dino, Toni, Jakov pridružio i omladinac Karlo … pri čemu nas je na Sabuši čekalo i iznenađenje 🤗.
Čitajući izvještaj od prošle godine (i dosta sam zadovoljan kako sam to napisao), fascinira me koliko je sve bilo slično.
I ove godine smo se skupili već u 14:30, i također odmah krenuli oštro … s time da smo zbog nezgodne tramontane zbog koje su nas valovi lipo polivali, za točenje prvog pića ipak sačekali da dođemo do naše Gospe od Sniga.
Par fotki sa starta.





U Maloj Sabuši smo bili već u tri i kvarat … kad tamo … Sergej i Snježana 😮❤️💪.

LIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIVVVAAAAAAAAAAAJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ ❤️.
15 minuta nam je tribalo da popijemo piće, i u tri i po je krenuo picigin. Ja sam prvih desetak minuta preskočio jer sam slikao ekipu s fotoaparatom (i fotogalerije na kraju posta se svakako isplati pogledati), i taman kad se ekipa malo zagrijala sam i ja uletio.
Sa Sergejem nas je bilo sedam, što je za picigin možda malo i previše … ali nama nije smetalo.
Vrijeme je u vali bilo savršeno, bez daška vjetra, sa suncem koje nas je grijalo taman kako triba, ekipa je bila vrhunski raspoložena i bilo je naprosto milina igrati.
Nakon nekih uru vremena picigina, kum Jure i ja smo pošli malo otpočinuti na brod (Sergej se negdje napola runde odvojio i priključio obitelji), ja sam uzeo fotoaparat i još pet minuta poslikao četvoricu mladaca kako letaju, a kad sam se vratio na brod sam mobitelom snimio i par videa.
I onda sam napravio grešku i spustio mobitel 🙄.
Jer, nedugo nakon toga su dečki odigrali NEVJEROJATNU partiju 😮😮😮.
Kojoj se čak prilično precizno može odrediti i vrijeme zato jer sam u 16:36 odlučio da bi bio red da se javimo slikom u našu Picigin grupu, pa sam opalio jednu fotku s mobitelom i poslao je uz caption “Itaju se ka sikire 💪❤️” … i dečki su minutu kasnije krenuli 😮.
Ja i Jure smo gledali s broda, a oni se itaju … i itaju … letaju ka sikire … vrime ide a loptica ka’ da im se lipi za ruke … ne mogu promašiti … parada na paradu, sva četvorica … igrali su priko dvi minute, i to su sasvim sigurno bile najbolje dvi minute picigina ovo lito 💪.
Gimme five … grljenje i čestitanje dok su se polako vraćali do broda na zasluženu pauzu.
Smoreni svi do kraja 😂.



Ali najjači 💪💪💪💪.

Fenomenalna partija nas je svih energizirala, tako da je pauza trajala niti dvadeset minuta … i u 5 su dečki opet bili na poziciji.

Ja naravno prvih 10 minuta s fotoaparatom … a onda milina picigina.
Eeee … što je bilo lipo 🤗.
Ura vrimena je prošla u trenu, igrali smo odlično i iako nismo ponovili ništa slično čudesnoj partiji koju su odigrali dečki po ure prije, odigrali smo gomilu dobrih i odličnih … i igrali vrhunski picigin. Kojem je vrhunac opet bio pri kraju, kad su učetvero ostali Dino, Toni, Jure i Jakov … Karlo je pošao malo odmoriti na bord a ja se opet uhvatio fotoaparata … i dečki su pošteno kuvali.
U drugoj pauzi je ključno bilo nadoknaditi zalihe šećera 😂.


A bacili smo i jedan zajednički selfi ❤️.

U šest i po je sunce u vali već zapalo za borove … a nas je čekala treća runda picigina.
Zericu suzdržano prvih par minuta, jer više nije bilo sunca da nas lipo grije, no vrlo brzo smo postigli radnu temperaturu, i u smiraj dana odigrali rundu pravog nirvana picigina.
Kum Jure je izvukao rezervne procesorske snage i počeo dijeliti lopte i lijevo i desno na nevjerojatne parade, u čemu mu je kao drugi playmaker konkurirao Dino, rastezali su Tonija na sve moguće načine, a kad su negdje polovicom runde omladinci Karlo i Jakov odlučili da im je dosta, i mi ostali učetvero, morao sam svoje zadnje rezerve izvući i ja … i bila je to prava nirvana picigina.
Dobra, pa još jedna dobra, pa odlična, pa opet dobra … i tako ukrug dobrih dvadesetak minuta … letali smo po sada već praznoj vali ka’ sikire, uživajući u milini picigina. Još kad me sinčin na kraju pohvalio da sam bio odličan, mojoj sreći nije bilo kraja ❤️.
No, svemu dođe kraj pa tako i čudesnom piciginu i oko 7 i 20 je došlo vrijeme da se pripremimo za put nazad.



I oko sedam i po smo sa suncem u leđima napustili Sabušu ❤️.

Završni selfie je ovaj put malo drukčiji – otac i sin ❤️❤️.

Čudesan dan, s čudesnom ekipom i čudesnim piciginom ❤️.
I za kraj, fotogalerije.
Najprije malo grupno dobrih slika.







Toni.























Dino.














Karlo.











Jakov













Jure










Sergej



