WU-19, Slovenia Cup, Slovenija – Hrvatska 2 : 1

Nevjerojatnu utakmicu su jučer odigrale U-19 reprezentativke Slovenije i Hrvatske na Slovenia Cupu gdje sam u 10. minuti mislio da ćemo izgubiti 5 : 0, da bi na kraju balade bio u teškom iskušenju da u naslov stavim 2 : 1(2), s obzirom da je Luana postigla fenomenalan euro-gol u 67. minuti kod rezultata 2 : 1, a koji je poništen zbog nepostojećeg zaleđa 🙄😡.

Pa ćemo najprije krenuti s videom te situacije:

Izvadio sam i frame u trenutku kad Cigla upućuje fenomenalan i milimetarski precizan centaršut (i to “na prvu”!). Luana tu u zaleđu sasvim sigurno NIJE jer tek u trku ulazi u slovenski šesnaesterac u kojem su već dvije Slovenke! Možda jest Emma Babić, na središnjoj poziciji između dvije Slovenke (iako bih ja rekao da nije ni ona!), ali ona u akciji kako se to kaže “nije sudjelovala” i to zaleđe nikako ne bi trebalo biti!

A kakav je to samo udarac bio … jednostavno, majstorska reakcija Luane.

Ali, sudac je digao zastavicu 🙄.

“Pa kud baš ti maaalaaac!” 🙄😥😥😥.

Sliku suca stavljam zato jer tu ima i funny backstory 🤗.

Dotični je bio glavni sudac na utakmici Hrvatska – Poljska prije dva dana, i kad sam se nakon utakmice smrznut povukao kraj kućice pored terena, tamo je bio i on, pa smo razmijenili par rečenica, mene je fasciniralo kako u onim kratkim hlačicama i majici kratkih rukava može 90 minuta stajati kraj terena dok sam je ja smrzavao u kožnoj jakni 😂, a on je pomislio da sam ja dio službene delegacije HNS-a pa me zamolio da li bi mu mogao za sina nabaviti zastavicu HNS-a.

“Aaaa, nisam ja tu službeno, ali evo probati ću pitati”.

I pitao jesam, ali zastavice nije bilo 🙄.

A ko zna … da sam mu nabavio zastavicu, sad bi možda sve bilo drugačije 😂😂😂😂😂.

No, to je bilo u drugom poluvremenu, kad su naše djevojke počele ozbiljno stiskati Slovenkinje i kad je prevladavajući osjećaj bio zadovoljstvo igrom naših djevojaka, a ne rezultatom u biti nebitne prijateljske utakmice (stoga je i sve ovo gore napisano u zajebantskom tonu, ako nekom treba nacrtati).

Jer, utakmica je počela sasvim drugačije 🙄.

Da se izrazim malo, ali samo malo hiperbolično – prvih 20 minuta današnje utakmice je u ozbiljnoj konkurenciji za najgorih 20 minuta koje sam odgledao od bilo koje hrvatske ženske reprezentacije – WU-17, WU-19 ili seniorki 🙄.

Od prve sekunde su Slovenke uspostavile kompletnu dominaciju na terenu, kombinirale i prolazile kroz sredinu skoro “po želji”, i prilike su se od samog početka redale kao na pokretnoj traci.

Već u 2. minuti njihova desetka je u prilici s desetak metara od gola u našem šesnaestercu, ali puca loše, direktno u Klobu. I dok se naše cure “bore za zrak”, u petoj minuti kreće akcija Slovenki, igračica s brojem 18 odlično ulazi s desne strane u naš kazneni prostor … “to je gol, gotovo je” … ali ipak nije jer se zericu spetljala, Mia i Samantha stižu u polublok, a udarac mislim ipak nogom brani Kloba i odbija uvis, lopta udara u gredu i vraća se u naš kazneni prostor gdje na kraju dolazi do slovenske kapetanice s brojem 6, Maje Madon koja je preciznim udarcem smješta u malu mrežicu i to je 1 : 0 za Sloveniju u 6. minuti.

Dobrih 15ak minuta je trebalo našim curama da dođu sebi, i uspostave kakvu takvu ravnotežu na terenu, ali sjećam se da sam oko desete minute pomislio “uf, ovo će završiti 5 : 0” 🙄 (je je, mea culpa, mea culpa, mea culpa zbog nedostatka vjere 😂).

I dok sam iščekivao “otriježnjenje”, spomenuto u prethodnom postu nakon čudesne pobjede nad Poljskom, jedna stvar je ipak funkcionirala kako treba – naša obrana, na čelu s kapetanicom Valentinom Akrap 💪❤️. Često i prečesto su Slovenke u svojim napadima dolazile do samog ruba našeg šesnaaesterca, i gol je “visio u zraku” … ali naš trojni bedem: Mia Pestić – Valentina Akrap – Samantha Alić je odrađivao ekstra posao. Valentina, koja je u izostanku Mie Gavrić preuzela kapetansku traku je cijelu utakmicu doista odigrala “kapetanski” 💪.

A onda su negdje oko 20-25. minute naše djevojke polako došle sebi, počele su nešto i igrati a ne samo izbijati loptu iz svoje polovice, i rezultat je bio odlična prilika u 29. minuti za Hrvatsku. Cigla je odlično prošla po desnoj strani prevarivši svoju čuvaricu, gurnula naprijed do Lu, koja ubacuje savršeni nabačaj za usamljenu Stelu na 11 metara, ali njen udarac nije dobar i ide metar pored gola.

I onda smo u sljedećem slovenskom napadu primili gol 🙄.

Maja Modon je povukla po lijevoj strani i ubacila odlično na lijevo krilo za njihovu napadačicu, Kloba je krenula pa stala i zbunila Akrap, a slovensko krilo upućuje neometanu loptu pred naš gol gdje njihova desetka odrađuje lagani tap-in i to je 2 : 0 za Sloveniju.

Video:

Kad ne daš, primiš – staro nogometno pravilo.

Ono što je apsolutno za pohvalu našim djevojkama je da niti nakon drugog primljenog gola nisu pale, već su se nastavile dizati u igri i usprkos značajnom rezultatskom zaostatku, više mi ni nakraj pameti nije bilo pomisliti da bi utakmica mogla završiti 5 : 0!

Dominacija Slovenki se do kraja poluvremena pomalo i istopila i promjene rezultata do kraja nije bilo … a onda je krenulo roller-coaster drugo poluvrijeme.

Odmah na početku su u igru ušle Laura Perković “Pogba” i Antonela Grgić umjesto Kristine Vilić i Samanthe Alić, ali je taj početak, bar za mene osobno, i na moju veliku žalost, obilježio moj masivni failom s fotoaparatom 🙄.

U poluvremenu sam pošao do auta malo ga očistiti, ali, kako je u autu bilo toplije nego vani, a izletio sam iz auta pred sam početak, leća fotoaparata mi se zamaglila i ja opalim prvu sliku i ono “stojim, gledam ne verujem” … “aaaaa, ma to nije mogućeeeee da mi se događa”.

A naše kreću oštro u drugo poluvrijeme, i već u prvoj minuti je korner za naše s lijeve strane.

Izvodi ga Lu ❤️, slikam … ali vidim da to neće valjati 🙄😥.

A Emma Babić je zabila za smanjenje na 2 : 1!!!!!!

Gol nisam ni vidio 😥, jer sam prtljao oko fotoaparata i uspio snimiti jedino ovo. A jesi mi neki fotograf Zvone 😂😂😂.

No, zato sam uspio nabaviti video 😎.

Nakon odličnog Luaninog nabačaja iz kornera, pokušaj Gabrijele Prkačin glavom je slovenska vratarka uspjela samo kratko odbiti, no Emma Babić, koja se profilira u našu glavnu golgeterku 💪, je bila spremna ko zapeta puška i loptu majstorski zakucava u mrežu za smanjenje na 2 : 1.

Ajmooooo 💪💪💪💪💪💪.

U idućih nekoliko minuta sam nekako uspio popraviti fotoaparat, i dobro je da jesam, jer su nakon tog gola naše igračice odigrale jedno sasvim drugačije poluvrijeme, koje je bilo milina gledati (a i snimati ❤️).

Nisam dovoljno stručan da sad tu ulazim u elaboracije o promjenama u formaciji s 5 – 3 – 2 na 4 – 3 – 3 i koliko nam je to dobra donijelo u igri, ali mi se čini da je ipak ključan bio psihološki moment i taj rani pogodak koji je naprosto “oslobodio” naše igračice i koje su od tog trenutka krenule doista igrati nogomet.

Prestala su konstantna izbijanja lopte iz naše polovice, naše cure su počele kombinirati u sredini i opasno prijetiti preko krila, gdje je Pogba unijela popriličnu živost u napadu na lijevoj strani a Antonela u svom stilu počela pritiskati zadnji liniju slovenske obrane, i odjednom su Hrvatice bile te koje su napadale, a Slovenke su se sve više i više fokusirale na očuvanje vodstva.

Kao rezultat tog našeg konstantnog pritiska smo u petnaest minuta nakon gola pogodili tri grede – najprije Akrap (doduše slučajno u pokušaju nabacivanja), zatim Babić opasnim udarcem s 25 metara, i na kraju ponovno Akrap iz slobodnog udarca nekih 20-25 metara iskosa s lijeva.

Nisu ni Slovenke bile neopasne, ali naša obrana je nastavila odrađivati vrhunski posao, dok je bilo milina gledati kako su stručno naše cure rješavale prekide – devet kornera (ako sam dobro izbrojao), i više nego par slobodnih udaraca, ali bez ikakvog efekta za Slovenke 😎💪.

I onda u 65. minuti konačno prava izgledna prilika za naše – Pogba je s lijeve strane dodala odličnu loptu do Antonele Grgić, koja je bila usamljena u slovenskom šesnestercu malo iskosa s lijeva, ali njen šut nažalost ide ravno u vratarku koja to s lakoćom brani.

Pritisak naših djevojaka se nesmiljenom žestinom nakon toga nastavio i dalje, tako da je sada gol “visio u zraku” na slovenskoj strani … da bi ga dvije minute kasnije Luana i zabila, kako je već opisano na početku … ali, eto … nije upisan u zapisnik zbog navodnog zaleđa 🙄.

No ni to nije pokolebalo naše cure ❤️, i tih zadnjih 25 minuta utakmice ih je doista bilo užitak gledati kako igraju.

Sad su one bile apsolutno dominantna ekipa na terenu, kvalitetno su iznosile loptu iz faze obrane do naše veze, gdje mi je posebno milo bilo gledati Miu Pestić da igra kako znam da može, i vidjeti par duela u kojima je nadigrala slovensku kapetanicu Maju Modon, lopte su se kroz sredinu tečno prenosile u fazu napada i pritisak je na slovenski gol do kraja utakmice bio konstantan.

Ono što mi je bilo posebno impresivno za vidjeti je bila totalna i nevjerojatna transformacija ekipe, od “ovaca za klanje” u prvih deset minuta utakmice, do rogobatnih, našiljenih, maksimalno agresivnih i angažiranih lavica koje su do kraja nagazile Slovenke, disale na terenu kao jedna i bile kako se to kaže “prava momčad”.

U zadnjih pet minuta smo imali nekoliko prekida u slovenskoj polovici, i nervoza na slovenskoj klupi je bila vidljiva iz konstantnog vikanja njihovog trenera s aut linije, u zadnjoj minuti je Luana srušena na samom rubu šesnaesterca, a kako jest bila stisnuta između dvije Slovenke (doduše, ja ću reći, s loptom još uvijek u svom posjedu), sutkinja nije ništa sudila i utakmica je završila rezultatom 2 : 1.

Legla mi je Lu na travu u razočarenju nakon što je sutkinja odsvirala kraj, ali, koliko god poraz bolio nakon onako odigranog drugog poluvremena, razočarenju ovdje u stvari nema mjesta!

Jer, ono što su pokazale WU-19 reprezentativke u ove dvije utakmice protiv Poljske i Slovenije (ok, zaboravit ćemo prvih 20 minuta utakmice sa Slovenijom 🙄), kompletno desetkovane izostankom pet igračica prve postave je bilo impresivno i ekstra 💪.

Protiv dvije kristalno jasno tehnički nadmoćne reprezentacije, svojom voljom, željom i angažmanom ne samo da su im parirale, već su pokazale da mogu biti i nadmoćne … i, iako bi to Zlatko Dalić rekao malo drugačije 😂, ja ću reći “the force is strong with these ones” ❤️.

Jest da su se okupile na samo četiri dana (veliki minus za HNS, koji će se pravdati odustajanjem Indije, ali mogle su cure ostati odraditi još dva dana treninga i druženja i bez utakmice, nikom ne bi pala dlaka s glave 🤔), no najvažnije je da je ekipni duh revitaliziran do maksimuma i usprkos desetkovanosti ekipe (još ima nade da bi im se u Škotskoj mogla pridružiti i Mia Gavrić ❤️🙏🙏🙏), sigurno je da djevojke u Škotsku neće ići samo na izlet 😎.

Jest, Nizozemska i Norveška će biti još teže suparnice od Poljske i Slovenije, a vjerojatno neće biti ništa lakše ni protiv našiljenih domaćina (domaćinki? domaćica? 😂) iz Škotske, ali ova ekipa ima “ono nešto”, ima potencijala i puuuno prostora za poboljšanja.

Ono što je sigurno je da će cure u Škotskoj imati bar jednog navijača 😎 (a bit će na i puno više, u to ne sumnjam).

I za kraj moram još dvi tri riči o mojoj Lu, nemojte zamiriti ❤️.

#kakoto da je ona u nedjelju nakon utakmice Međimurje – Hajduk navečer u dnevnom boravku šepala s kontuzijom lijevog kvadricepsa, i onda odigrala ovakve dvije utakmice (a pogotovo ovu drugu protiv Slovenije, kad je otpustila sve kočnice), ja ne znam 😮🤔.

Ali znam da me njena igra u drugom poluvremenu protiv Slovenije podsjetila na njena najbolja “buldog” izdanja i njenu rastrčanost i angažman na terenu mi je bilo čudesno, a na momente i zabrinjavajuće 🙄 promatrati (actually, čak joj je zadnjih pet minuta i izbornik počeo vikati “Vanjak, polakše malo”). To što joj gol nije priznat ne mijenja činjenicu da ga je zabila vrhunski, kao prava desetka na poziciji prednjeg veznog je bila sudionik većine naših akcija, izvela je i par odličnih kornera i što da vam kažem, meni kao njenom roditelju je to bilo milina gledati 🤗❤️.

A sad na pripreme za put u Škotsku 😎💪.

Na kraju, fotogalerije, i počinjemo s našim vjernim navijačima koji su potegnuli do Slovenije❤️❤️❤️.