WU-19 EURO kvalifikacije, Nizozemska – Hrvatska 2 : 0

U utakmici 1. kola skupine A4 kvalifikacija za WU-19 EURO 2026, Nizozemska je pobijedila Hrvatsku, i to se odmah mora reći, posve zasluženo 👍. Nizozemke su bile bolje cijelu utakmicu, napadale praktički cijelo vrijeme i pokazale da nisu bez razloga trenutne europske WU-17 prvakinje, i svjetske viceprvakinje!

Uglavnom, njima svaka čast, ali to je otprilike sve što imam za reći o njima!

Ponajviše stoga što su naše djevojke odigrale odličnu utakmicu!

Kompletno desetkovane, bez Petre Bandule, Marte Pešut i Marije Došen još od proljeća, kojima su se u “medicinskom kartonu” pred mjesec dana netom prije i tijekom Slovenia Cupa pridružile i Ana Grdiša i Mia Gavrić , da bi konačni udarac stigao u subotu (dan prije okupljanja repke!!!) kad se ozlijedila Dana Šalić … cure su sve to nadoknadile silnom voljom i željom i pružile otpor Nizozemkama kakav ove sasvim sigurno nisu očekivale ❤️.

Nije bilo neke velike ljepote u našoj igri, to se odmah mora reći i cijelu utakmicu smo igraliklasični bunker, ali u ovakvoj situaciji, s ovako reduciranom ekipom i ovakvim protivnicama, izborniku treba odati priznanje na dobro posloženoj obrambenoj taktici.

Nizozemke jesu napadale, i to manje više konstantno, ali svi ti njihovi napadi su se lomili na našem obrambenom bloku, i usprkos svoj toj nadmoći, nisu u stvari uspjele stvoriti niti jednu pravu izglednu priliku tijekom cijelog prvog poluvremena.

Naše djevojke su igrale u nazivnoj 3 – 5 – 2 formaciji, s Valentinom, Miom i Paolom na stoperskim pozicijama, Ciglom na desnom beku i Stelom na lijevom, Emmom i Klarom na pozicijama zadnjih veznih i Luanom kao prednjim veznim, te Kristinom i Antonelom u napadu.

Realno, odnosno na terenu, to je prije bilo 5 – 3 – 2 (uz varijacije 5-2-1-2 i 5-2-3, ili možda poziciono najtočniji opis 3-4-1-2 😎).

Jer, kod svakog nizozemskog napada, Luana bi se “prijeteći-agresivno” primakla liniji Kristina-Antonela, te bi njih tri točno na sredini terena čekale Nizozemke, svojom trkom i kretanjem maksimalno komplicirajući život suparničkih stoperica, koje su pod tim pritiskom tijekom prvog poluvremena nekoliko puta netočno loptu poslale u aut (što sumnjam da im se često događalo).

A kada, odnosno ako, jer to su često i uspijevale, bi uspjele probiti taj naš početni blok, čekao ih je “autobus” naših sedam igračica, koje bi kao osice nasrnule na prvu Nizozemku koja bi u našoj polovici dobila loptu i u svojim mnogobrojnim pokušajima prolaska kroz sredinu terena, Nizozemke se nisu puno usrećile.

Pokušaji po krilima su bili opasniji, i Nizozemke su znale proći sve do našeg šesnaesterca, i po lijevoj i po desnoj strani, ali opet, ubačaje koji bi nakon tog uslijedili su naše igračice, zajedno s Nikom na golu, dosta uspješno rješavale.

S time da ni naše igračice nisu bile neopasne!

Iako se naša igra uglavnom svodila na što brže izbijanje lopte čim bi je se dokopali tijekom nizozemskog napada, u nekoliko situacija su naše cure uspjele kvalitetno iznijeti loptu i krenuti u protunapad, gdje ću izdvojiti jedan prodor Luane, u kojem je izborila slobodni udarac s nekih 25 metara iskosa s lijeva, i vrlo sličan prodor Stele, s istim rezultatom – slobodnim udarcem, a uz to smo imali i par kornera, no visoke Nizozemke u tim prekidima nisu dopustile ama baš nikakva iznenađenja

Uglavnom, kad su igračice krenule na odmor, ja sam pomalo i s nevjericom gledao rezultat 0 : 0 na semaforu 😮😎💪.

Na početku poluvremena Lana Popić je zamijenila Kristinu Vilić, ali se u igri naše reprezentacije nije ništa bitno promijenilo i maksimalni fokus na obranu je i dalje bio tu. I onda taman nešto poslije 60. minute, kad sam se ozbiljno zapitao “ma čekaj, je li moguće da će ovako desetkovana hrvatska reprezentacija izboriti 0 : 0 sa europskim prvakinjama 😮” … primili smo gol.

Krenulo je od opasne akcije Nizozemki koju su naše djevojke uspjele očistiti, no lopta se odbila u naš kazneni prostor, malo iskosa s lijeva na nekih 15ak metara od gola, gdje je na nju prva nadošla Ivens, naše stoperice to nisu uspjele blokirati a njen precizan i jak udarac Nika nije mogla zaustaviti, i to je bilo vodstvo Nizozemske 1 : 0.

Eeeee, kvragu!

U tom trenutku sam se malo prestrašio kako će reagirati naše cure, ali to je trajalo samo par minuta jer su naše igračice taj gol samo “otresle s ramena” i nastavile u istom stilu dalje 💪.

Ono što mi je bilo ekstra drago za vidjeti kako se utakmica bližila kraju i kako Nizozemke više nisu tako uporno napadale, da su se naše djevojke konačno malo oslobodile u svojoj igri pa sam u par situacija mogao s užitkom gledati kako Valentina, Mia i Klara suvereno i smireno iznose loptu iz našeg šesnaesterca, s kvalitetnim pasom prema sredini … onako kako znam da znaju 🤗💪.

Nažalost, pred sam kraj utakmice, takoreći u zadnjoj minuti smo primili još jedan gol.

Mislim da je bilo nakon nizozemskog kornera, lopta se odbila par metara izvan našeg kaznenog prostora gdje je nizozemska igračica uputila udarac, koji Ciglu pogađa najprije u glavu i onda se odbija u njenu ruku … Nizozemke su istog časa počele dizati ruke u zrak i sutkinja je bez pardona pokazala na 11 metara!

A jebente živote!

Sigurna realizatorica je bila Oudenampsen, i to je bilo konačnih 2 : 0.

Kad se onako “nogometno realno” pogleda cijela utakmica, rezultat je pošten, iako bi možda poštenije bilo, s obzirom na trud i zalaganje koje su pokazale naše igračice, da je ipak završilo s minimalnih 1 : 0!

No i u toj posve zasluženoj pobjedi Nizozemki, naše djevojke moraju biti i zadovoljne i ponosne kako su danas branile hrvatske boje ❤️.

O kapetanici Valentini Akrap i Mii Pestić više ne trebam ni trošiti riječi, a gledati kako Paola “Pajo” Grahovac kvalitetno upotpunjava naš stoperski trio mi je bilo posebno drago za vidjeti. Pajo je kompletno zaliječila ozljedu ramena, i njena renesansa u nastupima za hrvatsku reprezentaciju se nastavlja i dalje.

Lana Ciglević “Cigla” i Stela Veseli, Agramov duet na bekovima, su Nizozemke stavljale na teške muke tijekom cijele utakmice, ali uz pomoć stoperica smo u stvari dosta uspješno spriječavali napade Nizozemki s oba krila.

Klara Žuljević, povratnik u prvu postavu, i Emma Babić, koja se od dvostrukog strijelca na Slovenia Cupu pretvorila u polu-stopericu (i to vrlo, vrlo uspješno!) su na svojim povučenim pozicijama u vezi bile primarno fokusirane na pomaganje obrani, i ako me i nije iznenadilo da je to Klari išlo odlično (koja mislim igra stopersku poziciju u seniorkama Osijeka), možda me ipak malo iznenadilo koliko kvalitetno joj se Emma pridružila u ulozi razbijačice nizozemskih napada.

Kristina Vilić je svojom korpulentnošću dosta dobro odigrala ulogu “sidruna” tijekom cijelog prvog poluvremena, boreći se za izbijene lopte u sredini terena s jednako stamenim Nizozemkama, a Antonela Grgić se natrčala ko nikad! Bezbroj šprinteva je odradila, ponajviše u obrambenoj ulozi, ali nažalost, tijekom cijele utakmice ipak joj nije upućena ona prava lopta, da realizira i svoj golgeterski potencijal.

Iako su naše djevojke upisale poraz, izbornik Jure Srzić može biti zadovoljan pokazanom igrom svoje ekipe i s nadom i optimizmom gledati na preostala dva susreta. Krajem dana je stigla i pomalo nezgodna (a svakako neočekivana) vijest s drugog susreta 1. kola gdje su Norveška i Škotska odigrale 1 : 1 😮, i time kreirala pitanje – je li Škotska stvarno tako jaka, ili možda Norveška nije baš tako dobra?

Vidjeti ćemo u subotu kad je na rasporedu utakmica 2. kola Norveška – Hrvatska, ali nakon današnje prezentacije naših djevojaka, raspoloženje među njima je “bring ’em on” 😎💪.

Evo i kratko službeno izvješće, preuzeto s HNSovog websitea.