3. kolo Lige za prvaka, Agram – Hajduk 1 : 2 💪😎❤️

Ludi derbi su danas odigrali Agram i Hajduk u 3. kolu Lige za prvaka Prve HNLŽ na terenima Hrvatskog dragovoljca u Sigetu!

A Luana je morala gledati s tribina!!! 🙄😥😭😭😭

Glupa ozljeda zgloba prije tri tjedna, zbog koje nije igrala ni prošlo kolo protiv Međimurja, a gotovo sigurno će propustiti i novi derbi u idućem kolu protiv Dinama je razlog … no nakon toga bi, fingers crossed, trebala biti fit 🙏🙏🙏.

Poseban doživljaj i za mene osobno je bilo opet doći na igralište u Sigetu, na kojem se prošle godine u većem dijelu odigravala luda sezona Agrama koja je rezultirala prvom povijesnom titulom, uz prisjećanje na ludu pobjedu Agrama nad Hajdukom 4 : 2 u 3. kolu prošlogodišnje sezone, kojom su Agramerke pokazale da “misle ozbiljno” i počele svoj šampionski put.

No, tada je Lu igrala za Agram, a danas igra za Hajduk ❤️😎.

I kad se osvrnem na šest (u stvari sedam, jer su igrale i u Kupu!) utakmica koje je Lu s Agramom odigrala protiv Hajduka prošle godine, od kojim sam bio na njih pet … paaa, grubo je to reći kao navijač Hajduka, ali … ja sam njima pristupao sa stavom “idemo pobijedit Hajduk” (pri čemu moram reći da je glavni konkurent definitivno ipak bio Osijek) i to što sam ja vječni navijač Hajduka mi nije nimalo smetalo da u tim utakmicama svim srcem navijam za Agram i moju Lu (poraz u polufinalu Kupa je bio posebno bolan).

Ali, kao što rekoh, sad Lu igra za Hajduk … i što je najbolje, ne da igra svim srcem, nego je postala prava Hajdučica … leg’o joj je Split ko kec na desetku, “tata, kad sam ja prvi put bila na Poljudu na Hajdukovoj utakmici, ja sam se naježila” ❤️ … i to je sad jedna posve druga situacija … sad smo u totalnom poravnanju!

A Hajdučice su na odličnom putu da ove godine osvoje svoj prvi povijesni naslov prvakinja države!

No, neriješeno protiv Dinama u prvom kolu Lige za prvaka je smanjilo prednost pred Agramom na samo dva boda, u drugom kolu su Hajdučice pobijedile u Čakovcu, a Agram deklasirao Dinamo 3 : 0 u gostima, i današnja utakmica je imala posebnu težinu jer pobjedom bi Agramerke zasjele na čelo ljestvice i pokazale da su zimska pojačanja i promjena trenera donijeli ozbiljnog ploda.

Uz to, sasvim je sigurno da su se igračice Agrama željele osvetiti za dva poraza koje su od Hajdučica doživjele u dosadašnjem dijelu prvenstva – težak domaći poraz 0 : 4 u 2. kolu prvenstva, i poraz 2 : 0 u 8. kolu u Splitu!

I utakmica je točno tako i krenula.

Igračice Agrama su bolje krenule u utakmicu, od početka su nametnule svoj ritam, i sve do gola Ane Dujmović u 25-toj minuti vršile konstantni pritisak na Hajdukovu obranu tako da se uglavnom igralo na Hajdukovoj polovici, a nekoliko pokušaja kontranapada Hajdučica nisu bili ni sjena njihove standardne hajdučke igre.

Maja Joščak je uporno pokazivala svoju bezvremensku klasu, nova zimska pojačanja u Agramu, Katrin Kirpu u napadu, Emmi Dunn u obrani i Maria Kunštek u sredini su također pokazivale zašto je njihovo dovođenje bio pun pogodak, a svojim angažmanom u tom početnom dijelu utakmice se istaknula i Ivana Stanić, koja je u Agram iz Dinama došla već na početku sezone.

Uglavnom, tih prvih 25 minuta su Agramerke izgledale kao dobro uigran stroj za koji Hajdučice baš i nisu imale odgovora (osim bespoštednog i fanatičnog angažmana u obrani), i kad je Anja Dujmović zabila za 1 : 0 u 25. minuti, to je bio logičan slijed događanja na terenu, i sjećam se da sam u sebi pomislio “a jebenti, ovo bi moglo završiti 3 : 0” 🙄.

Ali u tom postignutom golu Agrama je već bila klica nadolazeće Hajdukove pobjede.

Jer, za gol je bila ne “kriva”, niti “odgovorna”, već je gol bio posljedica njene pogreške, Lana Kukavica, koja je nakon savršenog ulaska u utakmicu, tijekom čijih je prvih 25 minuta defenzivne Hajdukove igre bila glavni motor koji je rastakao i otupljivao napade Agramerki, jednostavno je malo, zericu pogriješila … i to nakon odlične obrambene reakcije kad je u trenutku krivo procijenila nakon osvojene lopte na 30 metara od Hajdukovog gola i krenula UNAZAD par metara, i onda joj je za zericu pobjegla lopta, osvojile je Agramerke i proslijedile do Ane Dujmović na 20 metara od gola točno po sredini, nigdje igračice Hajduka oko nje … i to je bio onaj trenutak kad pomisliš “ovo će biti gol” … i bio je, i Agramerke su povele 1 : 0.

Ono što je za ovu utakmicu bitno je da se Kuki nakon toga nije pokolebala niti za milimetar već je u svom menacing stilu (napast, to je najbolja hrvatska riječ koje se mogu sjetiti za opisati kako zamišljam da su Joščak i Lubina nakon utakmice opisivale Kuki 😎💪) nastavila bespoštedno do samog kraja utakmice i ja sam joj nakon utakmice bez oklijevanja prišao i rekao “Kuki, danas si odigrala čudo, i bila si najbolja”.

Ono što je slijedeće bitno za utakmicu je da su nakon postignutog gola Agramerke stale … a Anja Prskalo je stupila na scenu.

U stvari, nije ispravno reći da je “Anja Prskalo stupila na scenu u 25. minuti nakon gola”! Ona je “na sceni” bila od samog početka utakmice i na desnom boku se sa svojih 21. godinu impresivno uspješno borila s Jasnom Đoković, pokazujući i dokazujući svoj konstantni i poprilično impresivan napredak iz utakmice u utakmicu, ali u posebnu brzinu je ubacila nakon gola.

Jer, kako su Agramerke malo stale, Hajdučice su se trgnule, i realno govoreći, sve do kraja utakmice bile opasnija i dominantnija ekipa na terenu, a u toj rekuperaciji je Anja bila jedan od ključnih faktora, i to ne samo zato što je u 41. minuti nakon odličnog nabačaja Branke Bagarić iz kornera glavom postigla gol za izjednačenje na 1 : 1.

A nooo, nooo!

Anja je uz odlično obavljanje obrambenih zadataka u drugom poluvremenu odradila i par prodora po desnom boku s dobrim nabačajem, i svojom aktivnošću je dala bitan poticaj ekipi za konačni preokret u drugom poluvremenu, koje je bilo puuuno lakše gledati nego prvo poluvrijeme zato jer su sad Hajdučice igrale, a Agramerke se branile.

Branka Bagarić se razigrala do kraja i doista, ako su Kuki i Anja bile motori koji su apsolutno zasluženo podijelile Hajdukovu MPV nagradu za utakmicu, Branka je bila mozak koji je sve to koordinirao.

Njen udarac, mislim da je bilo još pri rezultatu 1 : 0, kad joj je na nekih 30 metara od gola Agrama dobačena osvojena lopta, i ona je iz voleja puknula … i Nika Radolović, par metara ispred svoje gol crte se trebala dooobro protegnuti da je skrene u korner.

I da, to je bilo pri 1 : 0, jer ne kod tog kornera, već kod idućeg kornera su Hajdučice izvele akciju, a neba ti, već ja i ovakav nogometni tutumlek 😂 znam da im je klasika da Branka iz kornera doda nekoj suigračici koja je kraj gol crte na rubu šesnaesterca, i onda ona vrati povratno Branki, a onda Branka ucilja na glavu Anje Prskalo … i to je 1 : 1.

A e 😎💪❤️.

U ovom trenutku, (rijetki) pažljivi promatrači će pitati – sve je to lipo, ali što su radile Barbara Živković i Janja Čanjevac?

Eeeee 😎❤️.

Barbi je, nakon što su se Hajdučice u drugom poluvremenu do kraja trgnule, bila klasična Barbie, konstantna opasnost na desnom boku, s više nego nekoliko opasnih prodora i par dobrih udaraca.

A Janja … Janja je dala eurogol za 2 : 1 u 71. minuti 💪⚽⚽⚽⚽⚽⚽, pri čemu nemam niti jednu sliku akcije, zato jer sam od njenog početka gledao u čudu.

Početak je bio kad je Janja primila loptu na lijevom boku Hajdukovog napada, 35 metara je do Agramovog gola, ja sam pet metara dalje, i gledam INTENZITET s kojim je Janja zaorala travnjak kad je primila tu loptu i sjurila se, okomilo na aut liniju, prema sredini … Hajdukov pritisak je u tijeku, s Hajdukom u drugom poluvremenu se aktivirala i Janja, ali nije to to … i kad sam je vidio kako je zaorala travnjak, rekao sam sebi “Janja je odlučila dati gol” 💪.

I u tom njenom sjurivanju prema “centru zbivanja”, nakratko su Hajdučice izgubile loptu, a Janja je inercijom došla do sredine terena, ali su loptu Hajdučice opet osvojile i ona je došla do Janje na nekih 25, a možda i više metara od gola i kažem, nema slika jer sam tih 5-6 sekundi akcije samo gledao, kako Janja prima loptu, i boooom.

Pogled na gol Agrama, Nika Radolović je par metara ispred, ali da budem iskren, i da je Nika bila na gol crti na sredini svog gola, taj i takav udarac Janje bi teško obranila.

Ovako, par metara od crte, samo je pogledala kako lopta odsjeda točno ispod grede za vodstvo Hajduka 2 : 1.

LEEEEEEEEEEEEEEEEMBAAAAAAAAAAAAAAAAAA 💪💪💪.

Samo zato što sam bio “službeni fotograf Hajduka na utakmici” sam se u tom trenutku uspio trgnuti i snimiti slavlje Hajdukovih igračica … i napraviti par dobrih slika.

Preostalih 20ak minuta utakmice je prošlo u oštroj igri (bilo je dosta žutih kartona), u kojoj je Agram polako dizao pritisak kako se bližio kraj utakmice, ali njihove jedine (polu)prilike su bili ubačaji iz nekoliko prekida, koje su Hajdučice uspješno rješavale.

Pri čemu još moram istaknuti dva imena – vratarku Hajduka u ovoj utakmici, Paulu-Karmelu Matković, koja je silom prilika morala zamijeniti Anu Ristovski koja je natukla prst u kampu reprezentacije tijekom zadnjeg kvalifikacijskog ciklusa, i koja odličan udarac Anje Dujmović sasvim sigurno nije mogla obraniti (ne bi ga obranili ni Ana, ni Buffon ili De Gea!), ali je zato čudesno boksala loptu u nekoliko navrata kod prekida za Agram i vrhunski riješila potencijalno opasne situacije.

I Ivu Bukač, povratnicu u ekipu nakon ozljede, koja je ovom utakmicom dokazala da je njeno iskustvo apsolutno na raspolaganju treneru Matuloviću za najozbiljnije utakmice.

Čudesna pobjeda Hajdučica koja ih vodi na pet bodova prednosti pred Agramom, pri čemu je ovo još rana faza Lige za prvaka, odigran je tek prvi “troboj” od četiri koja slijede, i s još tri troboja, odnosno devet utakmica apsolutno ništa još nije odlučeno, jer, kao što sam napisao, Agram je 30 minuta imao Hajduk “u džepu”, još je 27 bodova u igri do kraja prvenstva i svašta se još može desiti.

Tako da ću se ja ipak fokusirati na (još jedan) čudesan doživljaj u nedjeljno popodne na Sigetu, gdje sam svjedočio ludoj utakmici, sa gotovo pa standardno holivudskim scenarijem očajanja i zatim dizanja kao feniks, pumpanja šake u zrak nakon Janjinog fenomenalnog gola, i završnog LIIIIIIIVVVAAAAJJJJJJ kad je sutkinja odsvirala zadnji zvižduk.

Actually, taj livaj nisam odradio, već sam se nakon završetka utakmice izgrlio sa svim Agramerkama koje sam znao (sad ih takvih više niju puno u Agramu 🙄), od Maje & Maje, Stele, Lee, do Anje, Nade, Lare i Dujmi ❤️.

Vidjeti ćemo se još (minimalno!) tri puta do kraja prvenstva, i iako se ja od srca nadam, a nakon današnje utakmice polako i počinjem ozbiljno vjerovati u to, da će Hajdučice riješiti prvenstvo puno prije završnog ogleda s Agramom u 12. kolu Lige za prvaka, 31.5. u Splitu, čak i ako ta utakmica bude “na nož”, ja sam siguran da ću se recimo s Majom Joščak i prije i nakon nje zagrliti i lipo popričati ❤️❤️❤️.

Uz sav intezitet emocija i roller-coaster doživljaja koji svaki sport nosi, polako mi sviće da bi to nekako bila suština.

Pobjednice ❤️.