WU-19 EURO kvalifikacije, Češka – Hrvatska 0 : 1 💪❤️

Čudesan, apsolutno čudesan dan je to bio u petak u Karlovcu.

MIIIILIIIINAAAA!!! 🤗❤️

LEEEEEEEEEEEEEEMBAAAAAAAAA!!! 😎💪

Okršaj koji je donio sve – i krv i znoj i suze (bez panike – krvi je ipak bilo samo u podljevima koje sam vidio na Luaninim masnicama 🙄, a suza na kraju na oproštaju generacije 2007.), a uz to i golemu količinu uzbuđenja, iščekivanja, ultimativne ekstaze pobjede, smijeha i dobrog raspoloženja.

Odakle početi!?

Od treće izborene pobjede u ovom ciklusu kvalifikacija, i to bez primljenog pogotka, s gol razlikom 11 : 0 i ekspresnim povratkom u Ligu A?

Ili početi s činjenicom da je ovo bila slatka osveta Čehinjama za bolan poraz od prije godinu dana koji je generaciji 2007/08 ugasio nade za EURO odmah u prvom kolu tadašnjih kvalifikacija?

Svakako bi valjda trebalo početi od junačke igre naše desetkovane repke, jer cure su ostavile dušu na terenu i izvojevale čudesnu pobjedu!

A opet, ostavljajući pobjede i rezultat po strani (toga će, duboko sam uvjeren, biti još!), možda bi trebalo krenuti od čudesnosti ove generacije (i onih koje nadolaze), i njihove povezanosti kako međusobne tako i s izbornikom i cijelim stručnim stožerom koja je tolika da su djevojke (well, Ana Grdiša ❤️😮) napravile nekoliko pjesama o tome. Jedna se zove “Izbornik Jure” 😎🤗.

Ja ću ipak krenuti od gledatelja, većinom roditelja i rodbine naših reprezentativki, koji su u petak u podne našli i vremena i volje i mogućnosti doći podržati naše djevojke, pri čemu mnogima od njih nije bilo teško potegnuti iz Austrije i Njemačke da bi bili jučer u Karlovcu (a nisu ni Zadar ni Split puno bliže).

Čudesna ekipa s kojom se družim evo sad već pune dvije godine, i koja mi, da se nitko ne uvrijedi, polako zamjenjuje (nezamjenjivu i zauvijek unikatnu ❤️❤️❤️) ekipu roditelja ŽNK Agrama s kojom sam uživao kroz šest Luaninih godina u Agramu 🤗.

I zato prva slika u postu … s gledateljima ❤️.

Utakmica … junačka, pri čemu je naša ekipa u ovu utakmicu krenula s par promjena u postavi.

Vratila se Gabrijela Prkačin i zauzela svoju poziciju centralne napadačice, s koje se Gia Kalaš povukla na poziciju stoperice u paru s Valentinom Akrap, dok se Mia Pestić pomaknula naprijed u vezu, zajedno s Emmom Babić i mojom Lu.

Na golu Nika Radolović, na bokovima Cigla i Stela, na krilima Lana Popić i Antonela Grgić … ekipa odlučna da usprkos svim nedaćama s ozbljedama koje su ih zadesile “skupo proda svoju kožu” i pokaže što može.

Nakon početnog odmjeravanja snaga, Čehinje su krenule dobro i u 10. minuti mali scare, i, kako će se ispostaviti i njihova najbolja prilika na utakmici. Rancova se uspješno probila u naš kazneni prostor i izbila sama pred Niku, ali njen udarac je raskriljena Nika uspješno obranila i otklonila opasnost.

Nakon te početne šanse Čehinja se uspostavila ravnopravna borba u kojoj su naše igračice svojom agresivnošću i požrtvnovnošću i više nego uspješno parirale što stasitim, a što brzim češkim igračicama, i s jedne i druge strane su se pokušaji napada završavali na nekih 20-30 metara od gola, zaustavljeni čvrstim i koncentriranim obranama.

A onda je pao gol u 35. minuti! ⚽

U tijeku našeg napada lopta dolazi do Lu nekih desetak metara u češkoj polovici s lijeve strane, ali već su dvije češke igračice oko nje, kao i uvijek, i u tom duelu Lu krajnjim naporom uspijeva između njih dvije biti prva na lopti i vrškom kopačke loptu dodati ju do usamljene Lane Popić par metara ispred s lijeve strane, koja odmah radi ono što je uspješno radila cijelu utakmicu … sjuruje se po lijevom krilu i baca oštar centaršut u češki kazneni prostor.

Na tu loptu izlazi češka vratarka, ali ne stiže već je glavom izbija češka stoperica, no samo kratko, do Antonele Grgić pri vrhu kaznenog prostora koja čudesnim volejem prebacuje sad istrčalu češku vratarku i milimetarski precizno baca loptu na glavu Gabrijele Prkačin, koja je isto tako precizno oštrim trzajem prosljeđuje u mrežu … i to je vodstvo Hrvatske 1 : 0!!!!! ⚽⚽⚽🥳🥳🥳

A sreće i radosti 🤗. Neopisivo.

I kakav čudesan oproštaj od WU-19 repke za Gabrijelu Prkačin 💪.

Deset minuta do kraja prvog poluvremena je prošlo u nervozi, ali bez nekih prilika, i dok su igračice polako odlazile na odmor, umor na njihovim licima je bio evidentan.

Prekrasno vrijeme!

Ali i 23 stupnja u hladu! I s obzirom da sam se, samo šetajući oko terena po tom suncu i fotografirajući oznojio ko svinja … huh, mogu misliti kako je njima bilo istrčati na taj način tih 45 minuta!

A to je bila tek polovica utakmice!!!

Drugih 45 minuta, uz četiri minute sudačke nadoknade su bili pravi test za naše djevojke … i to je test koji su one položile s flying colours! Ilitiga, “sjedi, +5”!

Ništa nisu mogle Čehinje, i njihov maksimalni domet su bila dva opasna udarca koja su završila na gredi našeg gola, ali ne iz nekih fenomenalno izrađenih akcija već više individualnih pokušaja iz “neizrađene akcije”. Da je bar jedan od njih završio 15ak centimetara niže, ovaj post bi bio sigurno drugačije intoniran … ali nije.

I to je to od Čehinja.

Njihovi napadi su se lomili na našoj obrani, gdje Gia Kalaš “nije ostavljala zarobljenike” 🤣, dok je Valentina suvereno komandirala, a ispred njih svestižuća Emma i Mia pokrivale sve pokušaje češke kombinatorike u sredini.

Lana Popić je bar 5-6 puta u drugom poluvremenu probila češki lijevi bok, pri čemu joj je Stela suvereno čuvala leđa, dok je na drugoj strani Antonela s Ciglom odrađivala isti agresivni two-step.

S izlaskom Gabrijele u 67. minuti, Luana se pomaknula prema naprijed, ne toliko na poziciju centralne špice, koliko na poziciju “naprijed isturenog ometača čeških pokušaja organizacije napada”.

Gledajući je tih zadnjih 20ak minuta utakmice navrla su mi sjećanja na ciklus, tada WU-17 repke prije dvije godine u Dugopolju, i prve utakmice protiv Austrije. Reći da je Luana tijekom te završne faze utakmice “ispustila dušu” je točno, ali ne i dovoljno precizno!

Jer, u tom svom pokrivanju čeških igračica kad su iz zadnje linije kretale prema naprijed, Lu ne samo da im je svojom čudesnom agresivnošću ometala razvoj napada, već im je u par prilika uspjela oduzeti loptu i inicirati opasne kontranapade, koji su poprilično rušili ritam igre čeških igračica.

I uz sve to, naše igračice nisu samo igrale obranu, već su se, kako je vrijeme odmicalo, polako počele opuštati u igri, i bilo je lijepo u par navrata vidjeti Miu Pestić kako, onako ka ja znam da to ona zna, uzme loptu, stane na nju, pogleda što ima, napravi par koraka, otrese protivnicu koja nešto kao “pokušava”, i onda proslijedi pravu loptu prema naprijed.

Tako da, zadnjih desetak minuta utakmice jest proteklo u nervozi i iščekivanju, ali više se čekalo da vrijeme konačno istekne, nego što se strepilo od nekog velikog češkog pritiska – ono, kad gledaš utakmicu i misliš se “gol visi u zraku” … toga nije bilo, i kad je sutkinja odsvirala zadnji zvužduk, veliko slavlje je moglo početi … koje možete ispratiti u fotogalerijama na kraju posta, a ovdje prvo ide proslava s izbornikom i standardno polijevanje vodom 🤗🥳🤣.

Impresivna pobjeda protiv ozbiljne reprezentacije koja pokazuje ozbiljan potencijal čak i ovako desetkovane WU-19 reprezentacije. Gia Kalaš, Lana Popić i Lea Alajbegović su, iako tek starije kadetkinje, definitivno pokazale da se s njima može ozbiljno računati, dok “in the wings” čekaju Tia Stefanović, Tea Blaić i Jana Vujičić, da spomenem samo par imena iz WU-17 repke koja je u svojem kvalifikacijskom ciklusu prije mjesec dana ostvarila povijesni podhvat, po prvi put izborivši drugu jakosnu skupinu za iduće kvalifikacije! 💪

A u idućem ciklusu WU-19 kvalifikacija, koji će se održati u listopadu/studenom iduće godine, za WU-19 EURO 2027 u Mađarskoj, svakako se računa na povratak Marije Došen, Petre Bandule i Marte Pešut … i ako je izbornik Jure Srzić ove godine muku mučio s popunjavanjem rupa u ekipi, iduće godine bi ga mogle čekati slatke muke koga odabrati da igra u prvoj ekipi 😎.

Aaaa … ko će dočekati.

Službeno izvješće.