S koronom se situacija, očekivano, zakomplicirala. Probijanjem granice od 50 umrlih dnevno, ušli smo u “zona sumraka” područje koje znači 1.500 (tisuću i pet stotina!) mrtvih mjesečno … a to je vjerujem situacija kad će i najzadrtiji anti-koronaši (a to su frakcije deniera i anti-maskera) akceptirati problem kao izuzetno ozbiljan.
Nažalost, moj strah je da na brojci od 50 dnevno nećemo stati 
. Zima je, i biti će zima sve više, i to prokletom virusu jebeno godi! Ako se dobro sjećam, vrhunac standardne sezone gripe je tamo negdje u siječnju/veljači!! A mi smo tek u studenome!!! Što znači da do recimo 1.3.2021., kad konačno možemo očekivati popuštanje virusa, imamo još VIŠE OD TRI MJESECA! Uz realnu, koliko morbidnu, procjenu da ćemo ovakvim tempom s ovih 50 sada u studenom, doći do 100 mrtvih dnevno kad budemo na vrhuncu usred zime, postavlja se krucijalno pitanje – jesmo li mi kao društvo na to spremni? I još važnije, što smo spremni učiniti da se to izbjegne?
Moj stav je da kompletan lockdown, ala treći mjesec, s ograničenjem kretanja i policijskim satom, NE DOLAZI U OBZIR, barem dok ne iscrpimo sve druge opcije. One su, koliko god to “ljubiteljima slobode” bilo mrsko, kristalno jasne – zatvaranje SVIH noćnih klubova (jer je njihova osnovna i jedina funkcija u direktnoj suprotnosti sa spriječavanjem širenja koronavirusa), te strogo ograničavanje, u smislu dopuštenih kapaciteta, odnosno broja ljudi koji u tim prostorima borave, za kafiće, teretane i slične prostore. Ugostiteljstvo mora u parcijalni lockdown, nema druge, i to je nešto što se mora barem probati prije uvođenja lockdowna.
Ali, a to je KLJUČNO u cijeloj priči, Vlada mora kristalno jasno reći da će “podnijeti svoj dio tereta” i financijski kompenzirati bar dio gubitaka koje su firmama prouzročile mjere uvedene za spriječavanje širenja koronavirusa! Mislim, tu u stvari uopće nemamo o čemu pričati i meni je nevjerojatno da ta poruka nije front-and-center u svakom obraćanju javnosti povodom pandemije korone.
Vrlo teška tri mjeseca su pred nama, “crna zima”, kako vole reći moji Sukošanci će ove godine biti stvarno crna, i mislim da je stvarno došlo vrijeme da se prestane s ovim dječjim prepucavanjima i nadjebavanjima, da i političari politikanstvo konačno ostave po strani i da se svi zajedno fokusiramo na to kako da preživimo ovu kugu koja nas je napala. Bunkeriranje nam svakako slijedi, ali to TO NE ZNAČI DA ĆE ŽIVOT STATI, jer ne smije i ne može. Morati će se svakako prilagoditi, ali … a jebemu sve, u ova današnja vremena kad ionako sve ide na virtualne platforme, mesinđere, whatsupove i fejsbukove, jel to baš tako teško? Jel baš tako teško nositi tu masku? Koliko god se počinju pojavljivati i kredibilne informacije i istraživanja da jebiga, maska možda i ne štiti previše? Ali opet, logika nalaže da pomaže bar malo, pa jel to tako teško?
I, da sad krenem u filozofske vode, jesmo li možda mi kao društvo malo previše zabrazdili u individualizam, odnosno postavljanje realizacije “osobnih sloboda” kao ultimativnog cilja, da smo slijepi čak i za elementarni nagon samoodržanja? Pišem to zato jer sam jučer pogledao situaciju s koronavirusom u Kini I ŠOKIRAO SE!!! Zemlja od milijardu i kusur stanovnika, a i kod njih je došla zima, ima 10-15 novozaraženih dnevno! Da, deset do petnaest, kao tuce, ne kao deset tisuća!!!! #kakoto (ovdje ću tagirati Franjo Tušek kao eminentnog eksperta da mi pojasni). Ali, nekako mislim da se u Kini famozne “mjere” poštuju bezrezervno i do kraja, i da se pri tome ti ljudi uopće ne osjećaju nekako zakinuti ili na bilo koji način povrijeđeni! Eh da, i prosječni gradić u Kini od par stotina tisuća stanovnika ima sasvim sigurno višestruko veće kapacitete testiranja nego cijela Hrvatska
Porazno.
Nije sve izgubljeno, ali ako se ne uozbiljimo, shit will hit the fan … soon.