I jednako blesavi.
“Evo ga, puko je, gotovo. Poša’ je do kraja na kvasinu Zvone Radikalni!”
“Kako mogu biti isti komunisti koji su organizirali gulage, sa libertarijancima kod kojih si slobodan ko ‘tica i nitko ti ništa ne može?”
Jednostavno. Komunisti i libertarijanci su isti u tome što i za jedne i druge cijela njihova teorijski konstrukcija, koja je u teoriji savršena i u jednom i u drugom slučaju, iako naravno sa potpuno različitih ideoloških pozicija, ovisi o jednoj ključnoj pretpostavci o ljudskoj prirodi … a koja se i u jednom i u drugom slučaju pokazuje kao potpuno kriva, čime se cijela ta teorijska izgradnja, u slučaju komunista o kolektivističkom raju u kojem su svačije potrebe zadovoljene, u slučaju libertarijanaca o individualističkom raju gdje je sloboda pojedinca apsolutna, ruši kao kula od karata.
Jer, komunistička ideja, da će svatko dati koliko god je u mogućnosti (da bi svi dobili koliko trebaju) podrazumijeva da nema free-ridera (ii po naški lijenčina koji zabušavaju a svejedno dobivaju plaću), a 50 godina komunizma/socijalizma je pokazalo da ne da ih nema, nego da smo skoro svi free-rideri (ako se pruži prilika – iznimka su takozvani “sveci”, što sam pokupio iz jednog odličnog članka o iskustvima mladog idealiste iz izraelskog kibuca, takvih je 3% u populaciji, u Izraelu 5%).
Libertarijanska ideja pak pada na drugom testu ljudske prirode, a to je ideja da ljudi ipak nisu govna. Ili, malo formalnije, da ćemo svi imati maksimalnu individualnu slobodu, i onda donijeti poštene zakone (odnosno, svi lijepo s državom/okrugom/nekim trećim entitetom potpisati svoje osobne ugovore kojima ćemo regulirati sve aspekte zajedničkog života, kako je to nekad davno u svojim mokrim snovima sanjao Luka Kapov), koji će se onda poštovati i biti jednaki za sve.
A ispalo je da su ljudi ipak govna, odnosno preciznije, dovoljno veliki postotak ljudi su govna koja će iskoristiti svaku priliku da, niti malo se ne obazirući na moral, pravdu pa i pravo ako treba (a to je često i sve češće), iskoriste ne samo druge ljude već i prirodu i sve njene resurse kako bi sebi donijeli dodatnih par posto ekstra profita.
Citat – “Capitalism is an economic system that measures “success” by how much a person can take from society”.
Već vidim kritike – “Zvone idiote, današnji kapitalizam nema nikakve veze s libertarijanskom idejom”.
Je, isto kao što “današnja Venecuela nema veze sa socijalizmom/komunizmom”.
PA UPRAVO U TOME I JEST PROBLEM!
Kapitalizam kao društveno uređenje je svoj vrhunac postigao u 50-tim i 60-tim “zlatnim” godinama u USA za koji period se bez greške može reći da je iznjedrio ono najbolje u ljudima. Je, bilo je i tada govana, ali … ako si baš htio biti govno, to si morao biti “pod šekreto” (tajno), jer društvene norme su bile kompletno drugačije.
Današnji kapitalizam nema apsolutno nikakve veze s tim društvenim uređenjem (odnosno, s takvom političkom klasom), danas imamo predatorski kapitalizam u kojem anything-goes, i u kojem je libertarijanska ideja (“ne želim nikakve, ili minimalne prepreke u realizaciji svog sna/čitaj, bogaćenju”) realizirana zaobilaznim putem kroz interesno sprezanje privatnih vlasnika kapitala s politikom, odnosno političkom klasom, a koja za, mali udio u profitu, sasvim fino goes-along sa današnjim money-makerima.
Naravno, Ayn Rand i Milton Friedman se okreću u grobu na bilo kakvo poistovjećivanje današnjeg društva s libertarijanskom idejom, ali vjerujem da u tome dijele osjećaje s Marxom i Engelsom dok njih dva gore na nebu diskutiraju o Sovjetskom Savezu i kako je to sve ispalo.
Suma sumarum – libertarijanci, imali ste svoju šansu!
Doduše, ne baš kao komunisti koji su svoje ideje mogli provoditi s apsolutnim autoritetim, I give you that, ali svejedno, infuzija libertarijanskih (čitaj Friedmanovih) ideja u društvo, koja je počela 80-tih s Reaganom i Thatchericom je danas dovršena potpuno i kompletno, “Washingtonski konsenzus” je odradio svoje kroz proteklih dvadeset godina, i .. evo, recite kako ste zadovoljni 😂.
“Neee, nije to tako zamišljeno!”
A e … nije. I da su libertarijanci imali nekakvu tabula rasa situaciju, u kojoj bi od početka to sve išlo malo drugačije, da se postavi u skladu sa svim principima objektivizma (formalni naziv filozofije Ayn Rand), možda bi to ispalo i drugačije od današnjeg kapitalizma.
No istu obranu mogu dati i Lenjin i Staljin, notirajući da je Sovjetski Savez od SVIH država na kugli zemaljskoj u to vrijeme početkom 20-tog stoljeća bio najgori poligon za testiranje komunističkih ideja … što isto stoji kao povijesna činjenica.
Nažalost, a u stvari na veliku sreću (jer ne daj Bože tako nečega!!!), ljudsko društvo nikad više neće biti tabula rasa!
Ekstreme na oba ideološka pola smo ja vjerujem empirijski testirali (i to na najgori način “pametan čovik uči na tuđim greškama, budala na svojim” – a u periodu od kraja 90-tih do negdje 2008. je bilo teško naći uvjerenijeg libertarijanca od mene; ne morate me uzeti za riječ, imate sve zapisano 😉), i mislim da polako većina ljudi shvaća da trebamo neka nova rješenja.
Određeni optimizam daje činjenica da je to sve već, kako bi rekli “u procesu”.
Počelo je pobjedom Joea Bidena, i doista sam impresioniran kako mu zasad ide. Poprilično neočekivano, i nije sve apsolutna bajka, daleko od toga, ali svejedno impresivno.
A opet, sve je to ista priča i libertarijanska zvijer sasvim sigurno planira svoj povratak na scenu. Kao što kažu za tigra, jednom kad okusi ljudsko meso, postaje ljudožder, tako i današnji money-makeri … jednom kad okusiš desetke ili stotine milijuna dolara u svom osobnom profitu, damn the torpedos style (čitaj, “boli me đolenko koliko će, možda i milijuna ljudi patiti na jedan ili drugi način da ja to zaradim”), teško se toga odreći.
S druge strane, bilo nam drago ili ne, mnogi od tih money makera imaju (ili su imali?) i svoju pozitivnu ulogu u današnjem svijetu, što može posvjedočiti svatko dovoljno star da zna kako je krajem 90-tih i početkom 2000-itih bilo dobiti kredit u Hrvatskoj, a kako je danas.
Uglavnom, nove ideje su nužne, a koliko ćemo poći ulijevo od trenutne pozicije (i hoćemo li uopće poći!?), sam Bog zna 🙂.
Zvone Radikalni 