Libertarijanci su ISTI k’o komunisti 🤣

I jednako blesavi.

“Evo ga, puko je, gotovo. PoÅ”a’ je do kraja na kvasinu Zvone Radikalni!”
“Kako mogu biti isti komunisti koji su organizirali gulage, sa libertarijancima kod kojih si slobodan ko ‘tica i nitko ti niÅ”ta ne može?”

Jednostavno. Komunisti i libertarijanci su isti u tome Å”to i za jedne i druge cijela njihova teorijski konstrukcija, koja je u teoriji savrÅ”ena i u jednom i u drugom slučaju, iako naravno sa potpuno različitih ideoloÅ”kih pozicija, ovisi o jednoj ključnoj pretpostavci o ljudskoj prirodi … a koja se i u jednom i u drugom slučaju pokazuje kao potpuno kriva, čime se cijela ta teorijska izgradnja, u slučaju komunista o kolektivističkom raju u kojem su svačije potrebe zadovoljene, u slučaju libertarijanaca o individualističkom raju gdje je sloboda pojedinca apsolutna, ruÅ”i kao kula od karata.

Jer, komunistička ideja, da će svatko dati koliko god je u mogućnosti (da bi svi dobili koliko trebaju) podrazumijeva da nema free-ridera (ii po naÅ”ki lijenčina koji zabuÅ”avaju a svejedno dobivaju plaću), a 50 godina komunizma/socijalizma je pokazalo da ne da ih nema, nego da smo skoro svi free-rideri (ako se pruži prilika – iznimka su takozvani “sveci”, Å”to sam pokupio iz jednog odličnog članka o iskustvima mladog idealiste iz izraelskog kibuca, takvih je 3% u populaciji, u Izraelu 5%).

Libertarijanska ideja pak pada na drugom testu ljudske prirode, a to je ideja da ljudi ipak nisu govna. Ili, malo formalnije, da ćemo svi imati maksimalnu individualnu slobodu, i onda donijeti poÅ”tene zakone (odnosno, svi lijepo s državom/okrugom/nekim trećim entitetom potpisati svoje osobne ugovore kojima ćemo regulirati sve aspekte zajedničkog života, kako je to nekad davno u svojim mokrim snovima sanjao Luka Kapov), koji će se onda poÅ”tovati i biti jednaki za sve.

A ispalo je da su ljudi ipak govna, odnosno preciznije, dovoljno veliki postotak ljudi su govna koja će iskoristiti svaku priliku da, niti malo se ne obazirući na moral, pravdu pa i pravo ako treba (a to je često i sve čeŔće), iskoriste ne samo druge ljude već i prirodu i sve njene resurse kako bi sebi donijeli dodatnih par posto ekstra profita.

Citat – “Capitalism is an economic system that measures “success” by how much a person can take from society”.

Već vidim kritike – “Zvone idiote, danaÅ”nji kapitalizam nema nikakve veze s libertarijanskom idejom”.

Je, isto kao Å”to “danaÅ”nja Venecuela nema veze sa socijalizmom/komunizmom”.

PA UPRAVO U TOME I JEST PROBLEM!

Kapitalizam kao druÅ”tveno uređenje je svoj vrhunac postigao u 50-tim i 60-tim “zlatnim” godinama u USA za koji period se bez greÅ”ke može reći da je iznjedrio ono najbolje u ljudima. Je, bilo je i tada govana, ali … ako si baÅ” htio biti govno, to si morao biti “pod Å”ekreto” (tajno), jer druÅ”tvene norme su bile kompletno drugačije.

DanaÅ”nji kapitalizam nema apsolutno nikakve veze s tim druÅ”tvenim uređenjem (odnosno, s takvom političkom klasom), danas imamo predatorski kapitalizam u kojem anything-goes, i u kojem je libertarijanska ideja (“ne želim nikakve, ili minimalne prepreke u realizaciji svog sna/čitaj, bogaćenju”) realizirana zaobilaznim putem kroz interesno sprezanje privatnih vlasnika kapitala s politikom, odnosno političkom klasom, a koja za, mali udio u profitu, sasvim fino goes-along sa danaÅ”njim money-makerima.

Naravno, Ayn Rand i Milton Friedman se okreću u grobu na bilo kakvo poistovjećivanje danaÅ”njeg druÅ”tva s libertarijanskom idejom, ali vjerujem da u tome dijele osjećaje s Marxom i Engelsom dok njih dva gore na nebu diskutiraju o Sovjetskom Savezu i kako je to sve ispalo.

Suma sumarum – libertarijanci, imali ste svoju Å”ansu!

DoduÅ”e, ne baÅ” kao komunisti koji su svoje ideje mogli provoditi s apsolutnim autoritetim, I give you that, ali svejedno, infuzija libertarijanskih (čitaj Friedmanovih) ideja u druÅ”tvo, koja je počela 80-tih s Reaganom i Thatchericom je danas dovrÅ”ena potpuno i kompletno, “Washingtonski konsenzus” je odradio svoje kroz proteklih dvadeset godina, i .. evo, recite kako ste zadovoljni šŸ˜‚.

“Neee, nije to tako zamiÅ”ljeno!”

A e … nije. I da su libertarijanci imali nekakvu tabula rasa situaciju, u kojoj bi od početka to sve iÅ”lo malo drugačije, da se postavi u skladu sa svim principima objektivizma (formalni naziv filozofije Ayn Rand), možda bi to ispalo i drugačije od danaÅ”njeg kapitalizma.

No istu obranu mogu dati i Lenjin i Staljin, notirajući da je Sovjetski Savez od SVIH država na kugli zemaljskoj u to vrijeme početkom 20-tog stoljeća bio najgori poligon za testiranje komunističkih ideja … Å”to isto stoji kao povijesna činjenica.

Nažalost, a u stvari na veliku sreću (jer ne daj Bože tako nečega!!!), ljudsko druÅ”tvo nikad viÅ”e neće biti tabula rasa!

Ekstreme na oba ideoloÅ”ka pola smo ja vjerujem empirijski testirali (i to na najgori način “pametan čovik uči na tuđim greÅ”kama, budala na svojim” – a u periodu od kraja 90-tih do negdje 2008. je bilo teÅ”ko naći uvjerenijeg libertarijanca od mene; ne morate me uzeti za riječ, imate sve zapisano šŸ˜‰), i mislim da polako većina ljudi shvaća da trebamo neka nova rjeÅ”enja.

Određeni optimizam daje činjenica da je to sve već, kako bi rekli “u procesu”.

Počelo je pobjedom Joea Bidena, i doista sam impresioniran kako mu zasad ide. Poprilično neočekivano, i nije sve apsolutna bajka, daleko od toga, ali svejedno impresivno.

A opet, sve je to ista priča i libertarijanska zvijer sasvim sigurno planira svoj povratak na scenu. Kao Å”to kažu za tigra, jednom kad okusi ljudsko meso, postaje ljudožder, tako i danaÅ”nji money-makeri … jednom kad okusiÅ” desetke ili stotine milijuna dolara u svom osobnom profitu, damn the torpedos style (čitaj, “boli me đolenko koliko će, možda i milijuna ljudi patiti na jedan ili drugi način da ja to zaradim”), teÅ”ko se toga odreći.

S druge strane, bilo nam drago ili ne, mnogi od tih money makera imaju (ili su imali?) i svoju pozitivnu ulogu u danaŔnjem svijetu, Ŕto može posvjedočiti svatko dovoljno star da zna kako je krajem 90-tih i početkom 2000-itih bilo dobiti kredit u Hrvatskoj, a kako je danas.

Uglavnom, nove ideje su nužne, a koliko ćemo poći ulijevo od trenutne pozicije (i hoćemo li uopće poći!?), sam Bog zna šŸ™‚.

Odgovori