I jednako blesavi.
“Evo ga, puko je, gotovo. PoÅ”a’ je do kraja na kvasinu Zvone Radikalni!”
“Kako mogu biti isti komunisti koji su organizirali gulage, sa libertarijancima kod kojih si slobodan ko ‘tica i nitko ti niÅ”ta ne može?”
Jednostavno. Komunisti i libertarijanci su isti u tome Å”to i za jedne i druge cijela njihova teorijski konstrukcija, koja je u teoriji savrÅ”ena i u jednom i u drugom sluÄaju, iako naravno sa potpuno razliÄitih ideoloÅ”kih pozicija, ovisi o jednoj kljuÄnoj pretpostavci o ljudskoj prirodi ⦠a koja se i u jednom i u drugom sluÄaju pokazuje kao potpuno kriva, Äime se cijela ta teorijska izgradnja, u sluÄaju komunista o kolektivistiÄkom raju u kojem su svaÄije potrebe zadovoljene, u sluÄaju libertarijanaca o individualistiÄkom raju gdje je sloboda pojedinca apsolutna, ruÅ”i kao kula od karata.
Jer, komunistiÄka ideja, da Äe svatko dati koliko god je u moguÄnosti (da bi svi dobili koliko trebaju) podrazumijeva da nema free-ridera (ii po naÅ”ki lijenÄina koji zabuÅ”avaju a svejedno dobivaju plaÄu), a 50 godina komunizma/socijalizma je pokazalo da ne da ih nema, nego da smo skoro svi free-rideri (ako se pruži prilika – iznimka su takozvani “sveci”, Å”to sam pokupio iz jednog odliÄnog Älanka o iskustvima mladog idealiste iz izraelskog kibuca, takvih je 3% u populaciji, u Izraelu 5%).
Libertarijanska ideja pak pada na drugom testu ljudske prirode, a to je ideja da ljudi ipak nisu govna. Ili, malo formalnije, da Äemo svi imati maksimalnu individualnu slobodu, i onda donijeti poÅ”tene zakone (odnosno, svi lijepo s državom/okrugom/nekim treÄim entitetom potpisati svoje osobne ugovore kojima Äemo regulirati sve aspekte zajedniÄkog života, kako je to nekad davno u svojim mokrim snovima sanjao Luka Kapov), koji Äe se onda poÅ”tovati i biti jednaki za sve.
A ispalo je da su ljudi ipak govna, odnosno preciznije, dovoljno veliki postotak ljudi su govna koja Äe iskoristiti svaku priliku da, niti malo se ne obaziruÄi na moral, pravdu pa i pravo ako treba (a to je Äesto i sve ÄeÅ”Äe), iskoriste ne samo druge ljude veÄ i prirodu i sve njene resurse kako bi sebi donijeli dodatnih par posto ekstra profita.
Citat – “Capitalism is an economic system that measures “success” by how much a person can take from society”.
VeÄ vidim kritike – “Zvone idiote, danaÅ”nji kapitalizam nema nikakve veze s libertarijanskom idejom”.
Je, isto kao Å”to “danaÅ”nja Venecuela nema veze sa socijalizmom/komunizmom”.
PA UPRAVO U TOME I JEST PROBLEM!
Kapitalizam kao druÅ”tveno ureÄenje je svoj vrhunac postigao u 50-tim i 60-tim “zlatnim” godinama u USA za koji period se bez greÅ”ke može reÄi da je iznjedrio ono najbolje u ljudima. Je, bilo je i tada govana, ali ⦠ako si baÅ” htio biti govno, to si morao biti “pod Å”ekreto” (tajno), jer druÅ”tvene norme su bile kompletno drugaÄije.
DanaÅ”nji kapitalizam nema apsolutno nikakve veze s tim druÅ”tvenim ureÄenjem (odnosno, s takvom politiÄkom klasom), danas imamo predatorski kapitalizam u kojem anything-goes, i u kojem je libertarijanska ideja (“ne želim nikakve, ili minimalne prepreke u realizaciji svog sna/Äitaj, bogaÄenju”) realizirana zaobilaznim putem kroz interesno sprezanje privatnih vlasnika kapitala s politikom, odnosno politiÄkom klasom, a koja za, mali udio u profitu, sasvim fino goes-along sa danaÅ”njim money-makerima.
Naravno, Ayn Rand i Milton Friedman se okreÄu u grobu na bilo kakvo poistovjeÄivanje danaÅ”njeg druÅ”tva s libertarijanskom idejom, ali vjerujem da u tome dijele osjeÄaje s Marxom i Engelsom dok njih dva gore na nebu diskutiraju o Sovjetskom Savezu i kako je to sve ispalo.
Suma sumarum – libertarijanci, imali ste svoju Å”ansu!
DoduÅ”e, ne baÅ” kao komunisti koji su svoje ideje mogli provoditi s apsolutnim autoritetim, I give you that, ali svejedno, infuzija libertarijanskih (Äitaj Friedmanovih) ideja u druÅ”tvo, koja je poÄela 80-tih s Reaganom i Thatchericom je danas dovrÅ”ena potpuno i kompletno, “Washingtonski konsenzus” je odradio svoje kroz proteklih dvadeset godina, i .. evo, recite kako ste zadovoljni š.
“Neee, nije to tako zamiÅ”ljeno!”
A e ⦠nije. I da su libertarijanci imali nekakvu tabula rasa situaciju, u kojoj bi od poÄetka to sve iÅ”lo malo drugaÄije, da se postavi u skladu sa svim principima objektivizma (formalni naziv filozofije Ayn Rand), možda bi to ispalo i drugaÄije od danaÅ”njeg kapitalizma.
No istu obranu mogu dati i Lenjin i Staljin, notirajuÄi da je Sovjetski Savez od SVIH država na kugli zemaljskoj u to vrijeme poÄetkom 20-tog stoljeÄa bio najgori poligon za testiranje komunistiÄkih ideja ⦠Ŕto isto stoji kao povijesna Äinjenica.
Nažalost, a u stvari na veliku sreÄu (jer ne daj Bože tako neÄega!!!), ljudsko druÅ”tvo nikad viÅ”e neÄe biti tabula rasa!
Ekstreme na oba ideoloÅ”ka pola smo ja vjerujem empirijski testirali (i to na najgori naÄin “pametan Äovik uÄi na tuÄim greÅ”kama, budala na svojim” – a u periodu od kraja 90-tih do negdje 2008. je bilo teÅ”ko naÄi uvjerenijeg libertarijanca od mene; ne morate me uzeti za rijeÄ, imate sve zapisano š), i mislim da polako veÄina ljudi shvaÄa da trebamo neka nova rjeÅ”enja.
OdreÄeni optimizam daje Äinjenica da je to sve veÄ, kako bi rekli “u procesu”.
PoÄelo je pobjedom Joea Bidena, i doista sam impresioniran kako mu zasad ide. PopriliÄno neoÄekivano, i nije sve apsolutna bajka, daleko od toga, ali svejedno impresivno.
A opet, sve je to ista priÄa i libertarijanska zvijer sasvim sigurno planira svoj povratak na scenu. Kao Å”to kažu za tigra, jednom kad okusi ljudsko meso, postaje ljudožder, tako i danaÅ”nji money-makeri ⦠jednom kad okusiÅ” desetke ili stotine milijuna dolara u svom osobnom profitu, damn the torpedos style (Äitaj, “boli me Äolenko koliko Äe, možda i milijuna ljudi patiti na jedan ili drugi naÄin da ja to zaradim”), teÅ”ko se toga odreÄi.
S druge strane, bilo nam drago ili ne, mnogi od tih money makera imaju (ili su imali?) i svoju pozitivnu ulogu u danaÅ”njem svijetu, Å”to može posvjedoÄiti svatko dovoljno star da zna kako je krajem 90-tih i poÄetkom 2000-itih bilo dobiti kredit u Hrvatskoj, a kako je danas.
Uglavnom, nove ideje su nužne, a koliko Äemo poÄi ulijevo od trenutne pozicije (i hoÄemo li uopÄe poÄi!?), sam Bog zna š.