Moj prvi 😎.
Vrend mi je poklonio fini motorizirani ražanj ima tome skoro godinu dana, cijelo proljeće i ljeto je ražanj proveo u podrumu, da bi mi prije tri dana došla naprosto neutaživa želja da ga isprobam i upogonim … a di ćeš bolje prilike nego za doček Nove Godine.
Rečeno, učinjeno 👍.

No, priča je ipak nešto malo duža i počinje prije jedno 7-8 dana, kad je generalno raspoloženje bilo da nećemo raditi nikakvo okupljanje, već će cure sa svojom ekipom tinejdžera iskoristiti tulumaru za svoj doček, a žena i ja lagano u novu uz novog Jamesa Bonda.
I onda se mislim, neće biti nikakvog tuluma, znači u krevetu u jedan … a tribalo bi nekako ipak obilježiti Novu Godinu! Ima fina domaća tuka od 3-4 kila u zamrzivaču, i još sam konačno riješio problem akumulatora za motor za ražanj (deset mjeseci sam, ko fol, tražio neki “jednostavni, ma to nađeš u šupi” akumulator i onda prije petnaestak dana pošao na pumpu i kupio najjeftiniji auto akumulator koji sam mogao naći 😂), a speći tuku je jednostavno, nije ju problem ni staviti/učvrstiti na ražanj, to sigurno mogu sam … i odluka je pala – okrenuti ćemo tučicu (puricu, za neDalmatince) za novogodišnji ručak. Cure će ionako tulumariti do ranog jutra, i dignuti se najranije u podne, pa im kasniji ručak neće biti problem.
Al’ onda se u mene počeo uvlačiti nekakav nemir: “hmmmm, krstiti ražanj s tučicom 🙄”. Nekako baš i ne priliči, e? OK, za janjčića nije baš vrime, ali … barem malog prasića? 😎
Jedino što prasića ne možeš nikako pojesti sam!
Uz to, bila je već srijeda navečer kad se u meni do kraja formirala ta neutaživa želja za prasićem – em treba nabaviti prasića, em treba nabaviti i ekipu!
No, u četvrtak ujutro u 8:16 žena šalje poruku: “Riješen odojak od 15 kila kod Martine” (Martina, mesarica u mesnici u Trokutu, kraljica i legenda ❤), i nije trebalo puno da se generalni stav ekipe “naletiti ćemo ako bude akcije” preobrati u “eto nas”.
U petak ujutro je prva stvar bila poći po prasića. Prekrasan ❤. Kraljica Martina ga je odmah dan prije i posolila i kompletno pripremila … milina.

Nakon toga je trebalo pripremiti ložište. Nabavio sam par limova, betonskih blokova, i uz pomoć omladine krenuo u realizaciju, i dobro smo mi to do ručka posložili.

No, u tri popodne kreće prvi čin Dočeka 2022 – stigla su mi moja Tri Kralja, vrend Kruško, kum Nidžo i Serđo, i nas četiri inžinjera na okupu … eee, to je bilo ekstra. Prvi zadatak nam je bio nabiti prasića na ražanj, i to je bilo zanimljivo iskustvo 😂. Ja sam se dobro pripremio s Youtube videima, Serđo je u životu ražanj radio bar 50 puta, i mogu reći da sam bio vrlo zadovoljan kako smo mi to odradili.
Gedora je bila glavna zvijezda 😂.





Stavljanje prasića na ražanj mi je na Todo listi bio najveći rizik, al kad smo to odradili, tek je trebalo zapeti, jer valjalo je naložiti dobru vatru.
Moja inicijalna ideja o četiri lima na blokovima je ocijenjena, posve ispravno, kao neadekvatna 😂😂😂, i korak po korak, došli smo do optimalne konfiguracije s betonskim blokovima ispod dva lima, šamotnim pločama na limovima, i dva lima sa strane da “drže toplinu” kao zidovi (s time da smo samo prvoga stavili odmah).





Naložili smo liiiipu vatricu, našlo se i štogod gin-tonica i onda je krenula diskusija – kad ćemo prasića staviti na vatru???
Pametni ljudi kažu da za manjeg prasića treba 3-4 ure pečenja, pa mi je inicijalni plan bio da ga počnemo peći oko osam. No, ipak je zima, i vani smo, i ovo i ono … i mi smo ga odlučili staviti na vatru u šest 😎. Ali, staviti ga na vatru tako da se prvih dvi ure “samo grije”.
I tako smo ga i stavili.




Podalje od vatre, provjerili po ure da je sve kako triba, i time je nastupio kraj prvog čina. Lagano smo se razišli, i posvetili se iduće dvi tri ure obiteljskoj večeri (jasno, uz kontinuirani monitoring situacije na ložištu 😎).
Oko devet je počelo okupljanje ekipe na Luaninom i Veronikinom tulumu, i mogu reći da je ta omladina danas baš fajn lipa.

A nešto poslije devet je počeo i drugi čin Dočeka 2022.
Naš plan “nek se malo grije” je odradio svoje, jer ovako je prasić izgledao u 21:41 (znači, nakon tri sata i četrdeset minuta na vatri!) i bilo je jasno da stvar treba ubaciti u višu brzinu, pa smo malo “podložili”.



Stvar je krenula u pravom smjeru pa je u 22:30 već počeo krčkati, i ciljano vrijeme završetka oko ponoći je sad već bilo sasvim realno ❤.




Najljepši dio svega je bilo druženje uz vatru. Oko deset smo uspjeli izvući i žene da nam se pridruže na vatrici, i to je bilo apsolutno savršeno. Ključno je bilo to što je vani ipak bilo relativno toplo, i uz vatricu, i pokoji gin-tonic ili whiskey, vrijeme do ponoći je prošlo u trenu.
Puno vrhunske zajebancije mi je već pobiglo iz pamćenja, i ostavilo samo onaj duboki fingerprint na duši, kakav ostavlja samo druženje s pravim prijateljima, a sjećam se da sam se prisjetio scene iz Tesne kože kad Šoić drži govor o “ne cveta cveće ni u naše preduzeće” (tnx Nataša 👍) a koja završava s konobarima koji nose pečenog prasića, da se drugovi ipak malo “pomognu” (za one koji se cijelo vrijeme pitaju zašto kao sav normalni svijet ne kažem odojak … to je moj hommage Šoiću. A gudlić u naslovu je hommage mom Sukošanu ❤)





Uz malo pojačanu vatru je praščić lijepo napredovao, tako da je oko 23:15 već sasvim privlačno izgledao:



I sve je išlo svojim tijekom do ponoći, kad je na redu bio vatromet.
Bio je to jedan čist fajn vatromet 😎, i bio sam prizadovoljan kako je ispalo. Jedino sam trebao rakete usmjeriti malo pod kutem od nas, da nam ne eksplodiraju iznad glava 😂😂😂.
Nakon petnaest minuta u Novoj Godini, došlo je vrijeme za skidanje praščića s vatre. Impecable timing 😎.




Ka’ što je i red, pustili smo ga 15ak minuta da malo odahne, prije nego što je položen na svoj završni odar.

Ako ćemo onako iskreno, bilo je puno dvojbi oko toga kako će izgledati skidanje sve ove mašinerije s ražnja, ali odšarafio sam ga s ražnja prilično lako. Matice su se okretale kao od šale, što je vjerojatno imalo neke veze i s količinom masti kojom su bile natopljene 😂.
Nažalost, nisam snimljen u akciji sa sikiricom, i to mi je najviše ža’ 😥😥😥.


Konačni rezultat, spreman za posluživanje na stolu (odnosno, da budem precizniji, otprilike jedna petina “konačnog rezultata” 😂).

Sve u svemu, nabolja Nova Godina IKAD ❤❤❤
2 thoughts on “Okrenuli smo gudlića na ražnju za doček 2022 ❤😎”