Danas je preminula Ankica Lepej, prva (i najveća) hrvatska heroina ❤❤❤. Siguran sam da se Car Boris neće ljutiti što ću povodom njene smrti prenijeti njegove riječi:
Od danas, svaki put kad svoj izbor sebi i drugima budete opravdavali životnom ucjenom čija ste žrtva – jer ste samo obični mali čovjek i pružite li otpor nemate gdje ni kako, jer nemate rezervni plan, jer imate djecu i kredite, jer vam je ostalo manje od godinu dana do penzije i samo godinu i pol da otplatite mobitel – sjetite se da je prije trideset godina, u purpurnu zoru hrvatskoga blagostanja, jedan radnik Tiskare Zagreb ostao bez posla jer je prijavio kriminal u firmi, a njegova supruga, službenica Zagrebačke banke, koju godinu kasnije dobila otkaz i krivičnu prijavu zato što je javnosti otkrila da je predsjednik države Franjo Tuđman u imovinskoj kartici zatajio više od dvjesto hiljada maraka i petnaest hiljada dolara na tajnom računu u njenoj banci.
Hrabri supružnici nisu pri tom imali plan B, nisu imali ušteđevinu ni imućnu djecu. Učinili su to jer nisu mogli podnositi nepravdu, i učinili su to bez kalkulacije. Ona je otkaz dobila niti godinu dana do penzije, nakon čega su uništenih života, pritisnuti dugovima, morali prodati stan i otići u podstanare. U jesen života, u vrijeme kad njihovi vršnjaci podučavaju unuke da ne talasaju i ne bodu se s rogatima, ti su se hrabri, obični mali ljudi sami suprotstavili cijelom režimu i samom njegovom Vrhovniku.
Slavko je umro prošlog proljeća, a danas je za njim otišla i Ankica. Narodna heroina Ankica Lepej, hrabra žena koja nije pristala na ucjenu. I koja pravedniju i bolju državu nije zamišljala ubijajući ljude i paleći kuće, pa da i njoj jednog dana neki predsjednik na rever zakači kakav orden.
Zvone Radikalni 